Nova Istra

162 PATNJA Sanjin SOREL emotivnost često gledala s nerazumijevanjem i osudom; naglašavanjem patetičnosti iz vida se ispuštalo očito: potrebno je vrijeme da se složenije poetike od impresio­ nizma inkorporiraju u žensko pjesništvo. I redovito je književna kritika isticala pretjeranu emotivnost pjesnikinja. Uvrije­ ženo je mišljenje kako se emocije kao što su patnja, bol i žalovanje, primjećuje Re­ nata Jambrešić-Kirin, vezuju uz pasivizaciju i slabljenje subjekta: „Smatra se da one subjekt čine ovisnijim o prošlosti, potpori kolektiva i njegovih socijalnih i zdravstve­ nih institucija, to jest o religijskim modusima utjehe i iskupljenja,“ Zna se da „(...) bol osvještava singularnost bića (...)“ te da ona određuje i psihološki, egzistencijalni status subjekta – koji se iskazuje u obliku melankolije, usamljenosti, žalovanja, lju­ bavne/emotivne patnje, jouissance ... Renata Jambrešić Kirin govori o boli i društvenoj patnji ( social suffering ) – izraz koji preuzima od A. Kleinmana 5 : „Ne smijemo zaboraviti da je rodno specifično iskustvo boli, društvene patnje i nepravde poticalo revolt, solidarnost i empatiju među ženama te bilo spiritus mo­ vens međunarodnog pokreta za oslobođenje žena od sredine 19. stoljeća. Sposob­ nost ovog pokreta da u borbi za ženska prva nadiđe etničke, vjerske i klasne granice posebno je značajna u povijesnom kontekstu Balkana i Jugoistočne Europe gdje su brojne filantropske i feminističke ženske udruge imale za cilj, između ostalog, sma­ njiti osobnu i društvenu patnju žena i djece.“ 6 Sama ideja i pojam društvene patnje potječe iz Engleske, točnije, od opisa rajnskih seljaka Williama Wordswortha s konca 18. stoljeća. Jedna od njegovih opaski uka­ zuje na stoicizam povezan s trpljenjem boli i patnje. Pojam društvene patnje uklju­ čuje određen oblik osjećajnosti te intelektualne i moralne dispozicije 7 . Pod moralnom dispozicijom razumijeva se da patnja nije samo osobno stanje već i širi kulturni pro­ blem. Priznavanje boli te briga o drugome znači uzeti u razmatranje složene odnose između osjećaja, misli, djelovanja te njihova značenja. Tome su u velikoj mjeri prido­ nijeli antropolozi, koji tvrde da su emotivne dispozicije i kulturni stavovi sastavni dio modernizacijskih društvenih praksi 8 . Svako društvo ima svoje modele registracije, poticanja, interpretacije, vrednovanja emocija koje ujedno mogu služiti i kao oblik hegemonije, odnosno emocijama se može kodificirati određena vrsta moći – druš­ tvena, moralna, intelektualna i sl. Primjera je raznih, u kojima je društvena patnja 5 Sanjin, Sorel, Kidipin glas , nav. dj., str. 125. 6 Renata Jambrešić Kirin, „O povijesti, ljubavi i boli u hrvatskim ženskim romanima“, u: Hrvatska svakodnevica – Etnografije vremena i prostora (ur. Jasna Čapo – Valentina Gulin Zrnić), Centar za ženske studije <i dr.>, Zagreb, 2013., str. 117. 7 Iain Wilkinson – Arthur Kleinman, A Passion for Society: How We Think about Human Suffering , University of California Press, 2016., str. 26. 8 Isto, str. 39.