Nova Istra

161 Sanjin SOREL PATNJA Dakle, moja je osnovna teza da se rodno, žensko pjesništvo u kontekstu povijesti književnosti događa intenzivno tek u dvadesetome stoljeću. Feminizam je ime druš­ tvenoga pokreta, bez kojega bismo danas sasvim drukčije promatrali mnogošto, pa i umjetnost žena. Dodamo li tome i modernizacijske procese u kapitalističkim zem­ ljama te narastajuću ulogu popularne kulture, kao i industrije vezane uz nju, jasno je da se emancipacijski procesi nisu mogli zaustaviti. Možda je ilustrativan primjer Antoninijev magazin Svijet , koji prepoznaje nove vrijednosne paradigme, pa čak i op­ timizam vremena, masovnu kulturu: film, zvijezde, modu, jazz, ples, sport. Premda je mizoginija, ne kao strah od žena, već strah od straha, postala manira, ipak se pro­ micanjem novih stilova života novonastajućega građanstva ona postupno potiskuje. Pakao velikoga rata zamjenjuje se estetizacijom mnogih sfera života. Pa ipak, nije tridesetih godina veselje opće. Prije toga trebalo se izboriti ne za Glas, diskurzivnu prisutnost, već za samu mogućnost prisutnosti. Ključni je problem ženskoga pjesništva na samim počecima bilo gotovo pa banal­ no pitanje: Čime početi pisanje? Odgovor je bio toliko jednostavan, a ujedno i geni­ jalan – onime što imaš. Dakle, što budućim pjesnikinjama, koje nemaju niti iskustvo niti pristup javnoj sferi, osim kao čitateljice, koje nemaju nikakvu vlastitu povijest pisanja, nikakvu stoljetnu tradiciju iza sebe, što im ostaje? Iskustvo čitanja te vlasti­ ti intelektualni i emotivni svijet. Poetički je to značilo prije svega impresionizam, s vremenom i simbolizam. Sumarno – sve vrste afektivnosti, subjektivizam, dojmovi, duševna raspoloženja, ugođaj, priroda i sl. Od iskustva prema svijetu – deviza je im­ presionizma. Većina ženskoga pjesništva stoga uspostavlja vlastiti egzistencijalistički prostor koji je najčešće u korelaciji s prirodom.„Priroda kroz subjektivističku sliku ideje pojavljuje se kao estetski prisutno tek ako se podvrgne oblikovanju. Savršen red prirode usporediv je s klasičnim konceptom harmonije, reda, jedinstva, pravilnosti – vanjski oblik i unutrašnja duševnost/osjetilnost govori o jedinstvu svijeta i djela.“ 2 I baš će koncem 19. stoljeća impresionizam omogućiti prisutnost pjesničkoga glasa koji će govoriti o vlastitome svijetu. Glas, pjesnički, najčešće i neće biti opti­ mističan. Štoviše, kada prvi put ulaze u javnost vlastitim pjesmama ili su politički zabrinute za domovinu, poput Marije Kumičić, ili Štefe (Štefanije) Iskra Kršnjavi (pseudonim Iva Rod), kada kaže Idite u kolo sretnih / – ako vas to veseli... / Ja ću u sa- motnoj čeli / plakat s milionima biednih . 3 ili, pak, kada Ivanka Laszowski pjeva: Idem kroz život kao trag jedne zvijezde / I ništa nemam / (Nemam svog cilja ni svoj dom) / Prosipam njezin sjaj / I kuda putuje ona / Ja moram za njom . 4 Očito je kako se lirska 2 Sanjin Sorel, Kidipin glas , Antibarbarus, Zagreb, 2017., str. 122. 3 Štefa (Štefanija) Iskra Kršnjavi, Pjesme , (Kralj. zemaljska tiskara), Zagreb, 1905., str. 23. 4 Ivanka Laszowski, Idem kroz život , Pjesme , DHK, Zagreb, 1939.