Nova Istra

151 Sibila PETLEVSKI PATNJA patetičan učinak i izazivao neposredan osjećajni angažman slušateljā, upozorit ću ukratko na nekoliko elementa smaknuća Polikarpa, biskupa iz Smirne, koji je odbio prinijeti žrtvu rimskome caru. Bio je to uglednik, čiji je ulazak u arenu popratio gro­ moglasan povik gomile. Budući da se nije radilo o bilo kojem, nego o vrlo poznatom i utjecajnom članu zajednice, prokonzul Statius Quadratus neposredno se obraća osuđeniku, koji je tada imao osamdeset i šest godina, i pruža mu priliku da se spasi odricanjem od vjere, ali i snagom retoričkoga uvjeravanja, koja mu zasigurno nije bila nepoznata, a kojom bi biskup mogao promijeniti emocionalno raspoloženje rulje i u njima izazvati samilost. Polikarp se, međutim, ne želi spasiti tehnikom utjecanja na kolektivno raspoloženje svjetine. S tribine, koju bismo danas nazvali počasnom lo­ žom, dolaze naredbe: „Poštuj...!“,„Zakuni se...!“,„Odreci se...!“,„Reci...“ Svejedno ka­ kvo je „punjenje“ tih naredbi – one su tipske. Međutim, u trenutku kad prokonzul traži da Polikarp kaže:„Udaljite ateiste“ (pri čemu se pod nevjernicima misli na krš­ ćansku manjinu kao otpadnike od službene vjere), osuđenik pristaje na igru zrcalna odraza i hrabro pokazujući pogledom prema gomili koja je došla promatrati njego­ vu muku, izgovara rečenicu koja se od njega tražila. Ta rečenica, međutim, dobiva novo značenje promjenom motrišta.„Udaljite ateiste“ – kaže Polikarp i to se sada odnosi na okupljene. Zrcaljenje se nastavlja i nakon dovršetka brutalnoga čina: on koji je odbio prinijeti žrtvu caru i rimskim bogovima, i zbog toga je mučen i ubijen, u opisima iz kršćanske perspektive zadobiva ljepotu upravo mučenjem:„Mučenik Po­ likarp je kao divna i ugodna žrtva.“ U samim opisima prizora mučenja 10 naći ćemo mirakuloznih potankosti, ali ispod interpretacija koje mogu biti dvojbene otkrivaju se i elementi za procjenu angažmana publike, koja dobiva priliku – kao kolektivno tijelo – zauzeti stav gospodara i majstora ceremonijala što pripada klasi koja nadila­ zi prosječan socijalni status pojedinačnoga gledatelja kao „maloga, običnog čovjeka“. Rulja traži da se na Polikarpa pusti lav, ali im predstavnik gradske vlasti objašnjava da su u međuvremenu zabranjene predstave s lavovima. Tada oni traže da se osu­ đenika spali, a kako ni za to nisu spremni praktični uvjeti, gledatelji napuštaju tribi­ ne i odlaze u grad po „scenografiju“ smaknuća. Gledatelji su, slučajno ili ne, upravo u trenutku kad Carstvo počinje uvoditi zabrane za neke od popularnih okrutnosti, svoju pasivnu gledateljsku kompetenciju pretvorili u aktivnu izvođačku kompetenciju : pronašli su drvo za lomaču i ostale rekvizite mučenja te ih donijeli osobno u arenu. 10 Usp. npr. Alban Butler,„Saint Polycarp, Bishop of Smyrna, Martyr“, u: The Lives of the Fathers, Martyrs and Other Principal Saints , vol. 1, D. & J. Sadlier & Company, New York, 1864.;„Sveti Polikarp iz Smirne, biskup i mučenik“, dostupno na: http://sveci.net/index.php/component/ content/article/2-uncategorised/723-sveti-polikarp-iz-smirne.