Nova Istra

99 Georges BERNANOS NOVI PRIJEVODI na nauka koji je došao s Istoka, apostole koji su od vraga činili parnjaka i suparnika Božjega 17 ... Vidite staroga biskupa na jednoličnu i dugu putu, na toliko milja od svoje siromašne katedrale, koji ne može vjerovati da je svijet tako zao, dok čuveni zvonki, još nepoznati glas izvikuje po pustopoljini svoj bijes i svoju nadu! I evo, izne- nada, mladić i starac, puni tuge, donose odluku – tako lijepu, tako potresnu, tako sličnu velikim djetinjim snovima 18 ! Hite, trče u Rim, bacaju se pod noge Svetomu ocu, i ponizno mole dopuštenje da evangeliziraju Kumane 19 . Tko su Kumani? To su pogani nomadi iz daleke Dacije o kojima su čuli u Danskoj, a tako su okrutni i lukavi da bi ih bili ubili, njih, siromašne sluge Božje... Inocent III., piše otac Petitot 20 , bio je niska stasa, nosio je šiljastu kapicu, govorio je snažnim i odrješitim glasom. On otposla Diega u njegovu biskupiju. Svaki je predodređeni čovjek bar jednom u svom životu povjerovao da je poto- nuo, da je dodirnuo dno. No iluzija da nam svega istodobno nedostaje, onaj osjećaj posvemašnjeg izvlaštenja, jest naprotiv božanski znak da sve upravo započinje 21 . Vjerojatno je da stari biskup, koji će uostalom malo poslije umrijeti, i njegov mladi pratilac prepoznaše na povratku nešto od te gorčine. Proslijediše dolinom Loire, za- tim Rhône, prijeđoše Lyon, Avignon, Nîmes. Posvuda se udisao zrak izdaje. Krupna i sitna vlastela, pohlepna za crkvenim dobrima, nevjerni biskupi, redovnici zatvoreni u svojim utvrdama, sada podrugljiv, sutra već podivljao priprosti puk, prijetećih po- gleda, skrivenih ruku, trgovi po naseljima bučni poput košnica, odjednom zanijeme dok netko prolazi... mala je karavana polagano išla kroz oluju koja samo što se nije podigla. Kako su se djevojke morale glasno smijati dok su prolazili! Danju su kadšto – jer noću bi vladala samo velika nejasna huka – mimoilazili tajnu oružanu pratnju kakva bogata opata, naoružanu do zuba kao u neprijateljskoj zemlji. A kad bi padala prašina, često bi se vidio jedan od onih „savršenih katara“, bosih nogu, gole glave, s 17 Riječ je o albigenzima, pristašama manihejskoga katarskog krivovjerja, kojih je utjecaj početkom XIII. stoljeća na jugu Francuske bio vrlo jak. Jedna od bitnih aktivnosti svetoga Dominika sastojat će se u pokušajima da ih obrati svojim propovijedanjem. 18 Primjećujemo sličnost između snova iz djetinjstva i odluke svečeva i njegova suputnika. Slična je veza već bila uspostavljena između iskustva Dominika dječarca s nevoljama ljudi njegova kraja, kojima su prijetili i koje su otimali Mauri, i njegove ljubavi. Bernanos tako ističe djetinji karakter Dominikove duhovnosti i držanja. Djetinji je duh već u začetku, a pridružit će mu se još i druge karakterne crte. 19 Kumani su turskoga podrijetla. Nastanjuju se u Europi u drugoj polovini XI. stoljeća, izmeđuVolge i Dunava. Oni su muhamedanci ili pogani. Utemeljuju prilično značajnu vlast i postaju saveznici s Bugarima. Misionari do njih teško dopiru. Tek će 1228. biti utemeljena jedna biskupija. Vlast Kumana srušili su u tijeku XIII. stoljeća Mongoli. 20 Usp. Henri Petitot, op. cit. , str. 90. 21 Upravo je to osjećaj koji je morao obuzeti Bernanosa u jesen 1926.: dodiruje dno. A nada koja navi- re da bi se mogla pojaviti možda je jedina stvar koja ga čuva od beznađa.