Nova Istra

96 NOVI PRIJEVODI Georges BERNANOS moru protječu blijede vode Doura 7 . Na krajnjem obzoru, daleko s onu stranu sivih ravnica, išaranih crvenim stijena- ma trijasa, zasađenima ružičastim vrijesom, žutilovkom i omakljom, sa svojim česta- ma lavande, miloduha i ružmarina, gdje pasu male crne svinje, sierra Guadarrama diže k nebu svoje visoke tamne ogranke, a iza njihove goleme mase evo Toleda, gdje se kastiljanski vođe bore protiv Maura. Na jednom ili na dvama odmorištima, čim se otvori pukotina, neumorni konjići bili bi uz rijeku, i iznova bi se vidjelo kako se na obalama miču dugi bijeli plaštevi i pozlaćene oklopne košulje... Nije jako daleko vrijeme u kojem se na maurskim tržnicama moglo imati ženu za jedan dirhem, i kršćansko dijete za pola dirhema! Nema nijedne od onih koliba od ćerpiča, načič- kanih oko kule, gdje se ne razgovara o čudesnim pričama, teškim i krvavim, koje su vlastite duhu te rase što se oblikovala u nesreći i siromaštvu. Pastir, od nogu do glave pokriven ovčjom kožom i koji posred svojih životinja izgleda poput kakve goleme životinje, tim pričama hrani svoje snove, rukom oslonjen na svoj štap obložen želje- zom. No govori se potiho i o onim rođacima – ocu, sinu ili bratu – koje su otimali drski poganski lopovi, prodanima poput blaga, i koji će polako umirati u mukama i užasu ropstva, na dnu misterioznih gradova, punih nečuvenih bogatstava i pod divnim nebom. Kadšto prolaze žene oplakujući kakvu poruku koju im izdaleka donosi neki sumnjiv Katalonac, vjerojatno otpadnik, ili Židov. Nakon očajničkoga prisjećanja na sve ono što više nikada ne će naći, bijednik stidljivo izlaže cijenu svoje otkupnine – basnoslovne brojke, bolnu varku! „Zatočeništvo je u Maura bilo jedno od zala Španjolske, mučnije nego glad“, piše otac Petitot 8 . Dakle, dok su oni tvrdi seljaci ili njihovi gospodari njima tako slični, sanjali o osvetama, o poraženim vojska- ma i odrubljenim glavama, nije li dopušteno pretpostaviti da je mali Domingo, koji je, sve do svoje smrti, bio tako nježan prijatelj, osjetio, pri sličnim pričanjima, kako mu srce drhti od sažaljenja? Thierry d’Apolda 9 izvješćuje nas da je dvadeset godina poslije mladi kanonik u Osmi 10 jednoga dana odlučio prodati sebe kako bi otkupio 7 Ta rijeka, koju suvremeni geografi nazivaju Duero, teče prilično daleko od Caleruege (a ne Carle- ruega, kako pogrješno piše Bernanos), male utvrde u provinciji Burgosu, tada u biskupiji Osma. U Caleruegi je oko 1170. rođen Dominik. Utvrda je bila utemeljena sredinom XII. stoljeća, i Dominikova obitelj stanovala je u „torreónu“, pravokutnoj kuli visokoj otprilike petnaest metara. Početak Bernanosove priče pomno slijedi Petitotovu knjigu Vie de saint Dominique , Saint-Maxi- min, 1925. 8 Henri Petitot, Vie de Saint Dominique , Editions de la Vie spirituelle, Sant-Maximin, 1925., str. 73. 9 Njemački dominikanac, autor između 1280. i 1291. knjige Libellus de vita et obitu et miraculis S. Domenici et de ordine quem instituit. To se djelo iz druge ruke u cijelosti oslanja na prethodne priče o životu svetoga Dominika. 10 Diego de Azevedo, koji je ondje bio prior, pozvao je Dominika oko 1199. za kanonika kaptola Osme. Dominik je nastavio studij u Palenciji sve do 1201., kada se morao nastaniti u Osmi: Diego