Nova Istra

94 NOVI PRIJEVODI Georges BERNANOS će biti pred sucem. Tu se zatječemo zabliještena pogleda, ne nasuprot (kako bismo htjeli vjerovati) oslabljenu životu u kojem trapljenje neprekidno čovjeka ograničuje, nego nasuprot životu u njegovu izlijevanju, u njegovu izvornom stanju, u samu ži- votu koji je poput nađena izvora. Nađena jer smo ga bili izgubili, a čim smo ga našli, već ga iznova gubimo. Svetac je ubogi nomad, koji je usred svoje pješčane pustinje, uvježban da za sebe i svoje životinje istražuje u tlu tanku nit muljevite vode, jedva jedvice vjerujući da tu ima izvora, i da će tu za svoje usne i svoje ruke naći opet mlaz hladne vode, mlaz pjenušav i plav 5 . Obično mislimo da su nam Benedikt, Dominik, Ignacije bliži nego Ivan od Kri- ža ili Katarina Sijenska jer su oni i zakonodavci i osvajači. Istina je da nam tako daju pouke što ih ljudska razboritost može razumjeti. No kako je taj način gleda- nja kratkovidan! Slavoljubiv čovjek koji bi mislio da će u tom naći kakvu metodu i izvorne naputke izgubio bi svoje vrijeme. Svetost nema formula, ili bolje reći, ima sve formule. Ona sjedinjuje i raspaljuje sve snage, ostvaruje horizontalnu koncentra- ciju najviših čovjekovih sposobnosti. No da bismo ju samo prepoznali, ona od nas ište napor, ište da nekako sudjelujemo u njezinu ritmu, u njezinu golemu poletu. Bez sumnje, lakšim nam se, kako se obično misli, čini prepisati povijest utemeljenja 5 Život je svetaca poput izvora svježe vode. Zato ih Bernanos tako često uspoređuje s djecom i zato su za njega sveci prožeti duhom djetinjosti.