Nova Istra

92 Georges BERNANOS (1888. – 1948.) SVETI DOMINIK * U spomen na Geneviève-Gisèle Duval, svjetovnu redovnicu svetoga Benedikta iz samostana u Ligugéu, koja je umrla u dvadesetoj godini. 1 Ako prvi put istražujemo život jednoga od svetaca, a posebice jednoga od svetaca utemeljitelja redova, pobude koje iz toga niču čine se u prvi mah tako brojnima i različitima da uznemiruju duh. ** Oblik uznemirenosti još će se pojačati ako tvr- doglavo, korak po korak, pratite redoslijed činjenica zato što njihov slijed danas ne znači ništa ili znači vrlo malo. Njihove velike životne sudbine izmiču, više od bilo * Tekst objavljujemo u povodu 800. obljetnice utemeljenja Dominikanskoga reda. ( Op. ur. ) ** Bernanosov Sveti Dominik objavljen je prvi put 1. prosinca 1926. u „La Revue universelle“. Izvorno izdanje pojavilo se je u veljači 1928. u nakladi la Tour d’Ivoire. Zatim ga je Gallimard objavio 1939. u „Collection catholique“, nizu koji je uređivao André David. Naklada la Palatine objavljuje ga u petom svesku piščevih Djela (1947.), a naposljetku Gallimard ga objavljuje 1971. u prvom svesku Essais et écrits de combat (Bibliothèque de la Pléiade). Poslužio sam se spomenutim izdanjem u kojem su otklo- njene razlike među trima prethodnima, razriješene inačice i dopunjene preskočene riječi koje su kadšto otežavale čitanje nekih odlomaka teksta. ( Op. prev. ) 1 Ova posveta, koja se je pojavila samo u izdanju iz 1928. ( la Tour d’Ivoire ), znakovito stavlja Svetoga Dominika u svezu s „nevoljom“ koju su u piscu izazvali osuda Francuske akcije s jedne, a neposredni i susljedni događaji s druge strane. Bernanos aludira na pripadnicu Francuske akcije Geneviève-Gisèle Duval u Pismu u „La Vie catholique“ od 23. listopada 1926., u kojem raspravlja o osudi Francuske ak- cije i njezinim posljedicama za velik broj njezinih katoličkih pristaša: „Jedan glasoviti redovnik – pisao je Bernanos – govorio mi je nekidan što se tiče mlade pripadnice Francuske akcije da će ove jeseni Pottovo zlo završiti ubojstvom nje, a čija se agonija već nekoliko tjedana toliko razmahala te se ona više nije usuđivala ni ispovijedati se niti se pričešćivati“ (usp. Essais et écrits de combat , I, Bibliothèque de la Pléiade, Gallimard, Paris, 1971, str. 1067). Još izričitije u eseju Mi drugi Francuzi ( Nous autres Français ) Bernanos se vraća na svoje gledište o Francuskoj akciji:„Suprotno od onoga što misle crkvenjaci, nije se duh oholosti tada stegnuo oko pobunjeničkoga vođe starih prostodušnih vojnika ili junačkih mladih djevojaka poput one kojoj je posvećen moj Sveti Dominik , koja je samo suosjećanju istinskoga svećenika dugovala to što nije umrla u očajanju, a htjela je biti pokopana sa svojom mladenačkom kolajnom Fran- cuske akcije, pribodenom na svojoj skromnoj košuljici“ (usp. Essais et écrits de combat , I, Bibliothèque de la Pléiade, Gallimard, 1971., str. 646).