Nova Istra

86 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Marija DEJANOVIĆ Sirena Zlatnom sam turpijom brusila izraz dok nije puknuo kao nokat Držim se za kosu Nacrtam mu izlaz Ostavim zdjelicu s hranom i pričekam Ujutro, kad se otvore vrata, još uvijek je tu Sjedi na papiru raskupusana nedotjeranih krajeva u očima Kako sam sinoć bila u krivu! odstranila joj pogrešnu stranu ne mogu se sjetiti riječi – a bile su tu – Uzalud se dosjećam, parafraziram, obje znamo da to nije to Činiš me poremećenom, rekla je pjesma Uzela si dio mene, ne može se dodati naknadno, Tvrda je bila tvoja turpija od zlata i uzalud mi pjevala hvalospjeve kao kaznu grube, sad njezin zlatni trag privlači mornare Lutalice jedu moje tijelo svojim pogledima i ne vide u njemu os tvog lirskog ega