Nova Istra

65 Franjo DŽAKULA SUVREMENA KNJIŽEVNOST MOGUĆNOST Dano mi je da stvari dijelim na one za jednokratnu uporabu. Koje nikada više neću vidjeti. Kao rečenicu iz neke stare knjige. Kao zaboravljenu misao. Netko nepoznat možda će mi pružit komadić odjeće. Suho drvo kad bude sve češća zima. Vodu, koja više nikada neće biti ista. Susrest ću ponekad dragog kuma, prijatelje, subotom popodne. Zaći ćemo u duge rasprave na periferiji neke birtije. Ispratit ćemo se na vratima iza kojih već čuči prošlost. Zaboravit ćemo da je bilo riječi o listovima davnih žena, i leptirima na njihovim haljinama. Život zna zaći u čudnu trulež željeli mi to ili ne. On je veliki i neizučeni Oprez. Poslani da ponovimo slične poslove i da ih predamo drugima. Imamo jednu priliku koju često nagrizamo, kao štakori odbačene papire. I nebo i zemlja, svijet, samo su za jednokratnu uporabu. Koji za sada dobro stoje. I kada duša krene, mogla bi proći između zvijezda, ali i u predjele očaja.