Nova Istra

49 Biserka TEŽAČKI KEKIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST Korizmeno snoviđenje Noćas u mraku svijetli živo cvijeće kao jutro da je, i svijetla kiša kao da sipi iz praiskona. Rođenje smo već zaboravili, toliko je godina urezano u naša rebra. A doba svjetlosti već nadolazi. Ono neminovno slijedi nakon ozbiljnosti i žalovanja, kada su hrana suhi kruh i tvrda jaja (ili pustinjski skakavci, divlji med). Drijen i jasmin oprezno se došaptavaju. Jer, još je doba ozbiljnosti i žalovanja. Svjetlost se polako širi sa sjevernog pola prema jugu i da se na jugu prelomi, treba joj naš mir. Zbog toga praiskonske kišne kapi stišćemo u šakama. Zamišljamo da su one suze i krv. Živo cvijeće podmećemo pod noge bijelog zeca. Zamišljamo da se žrtvujemo. No, kliktanje među našim rebrima (u kojima su zatočene ozbiljne godine) čudo su i bilo bi neoprostivo zatomiti ga.