Nova Istra

47 Biserka TEŽAČKI KEKIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST Mrzeći slabost, otežana prividom Ona u snu splete korbač i zamoli mjesec da je njime udara. San se suče kao zmijsko leglo. Leglo je toplo. Zagrijava ga davno doba. To je doba tamni talog na dnu lubanje. Iz taloga davnog doba uspinje se hologram. Talog je tamnocrveno mrtvo more. Ili gusta lokva – prapočetak mora. Otkrhnuti djelići lubanje jesu ribe. Ona ne može progutati svoje ljigave ribe. Gade joj se. Gadile su joj se i u davno doba. Zbog njih je, umjesto čvrstog junaka, nastao hologram. Davno je doba trebalo udomiti hologram. Uzeti ga pod svoje. Onda bi san hologramu prestao lizati prozračne prste. A novi se junak približava. Približava se da pomiri mjesec i jutro. Ako se ona sagne i poljubi junakove prste, ljigave će joj ribe biti probavljive. Niti na zmije neće podići korbač. Njima će se, zajedno s junakom, grleno smijati.