Nova Istra

41 Biserka TEŽAČKI KEKIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST Ako bismo slutili da bi oproštajni zagrljaj mogao biti topao, zima vani ne bi nas brinula ni u primislima jer bi oganj u našoj sobi bio postojan. U sebi smo podvojeni poput bogova koji su tvorci studeni, ali da o njoj zbore, prepuštaju meteorolozima. Da ne bude noći tajanstva On možda noćas bdije. No, možda ne raščlanjuje ljudske duše kao što kirurg secira trupla, možda mu je djelatni um u fazi odmaranja. Ali nije. Možda mu se neki stari rukopis podastire pred očima poput papirusa. Možda prodire u tajne zakučastih riječi i značenja mu u svijesti plove kao sitne splavi po rijeci. Možda zaranja u zamišljeno more. Rukama hvata ribe na morskome dnu pa im, izronivši, pridaje imena, shodno svojem poznavanju ihtiologije. I ribe grupira prema njihovim svojstvima. A možda u ovom trenutku osjeća da je nečim taknut, k’o dahom, ali ne zna čime. Možda tajanstva ove noći želi odagnati jednostavno, kao kretnjom prsta. Umjesto kao dah da me osjeća, voljela bih vidjeti kako me prstom k sebi doziva. Kraj njega bila bih jedno slovo, rijekom obliveni oblutak ili tanak val. Nikako riblja kost koja mu u umu zapinje!