Nova Istra

298 STUDIJE, OGLEDI I ZAPISCI Maja PROFACA mitskog materijala.“ 6 Također treba razlikovati produktivnu i reproduktivnu imagi- naciju o kojima, primjerice, piše Jean-Marc Moura, razlikujući svjesno ili nesvjesno reproduciranje općih, konvencionalnih predodžbi od kritičkog i kreativnog udalja- vanja od kolektivnih imaginarnih obrazaca. 7 Konačno, Michel Foucault i Jonathan Crary pokazali su kako je modernim društvom ne samo uvećana kontrola nad osob- nim, već i kako društvo to isto stvara osobno. Nove tehnologije, piše, pak, Belting, još su više transformirale tijelo u„prostor slika“. Sve više živimo kroz slike i komuni- ciramo sa svijetom slikama. 8 U kojem smislu možemo onda govoriti o autentičnom predodžbenom prostoru pojedinca u suvremenom kontekstu? Prvo što se nameće jest pamćenje kao „arhiva slika“; ako doista većinu vizualnih informacija dobivamo medijima, a ne osobnim iskustvom. S druge strane, gotovo svaka ideologija ima svoje mitove koji nude smisao društvenih okolnosti i povije- snih situacija, prihvaćajući pojedine ideološke konstrukte i predstave za prirodno razumijevanje značenja stvari. 9 Ipak, piše Roland Barthes, u svakoj osobi postoji više različitih leksikona povezanih s različitim aspektima života i iskustvima kojima može interpretirati značenje opaženog. Svi oni oblikuju „idiolekt“ osobe, a prizor ili slika premreženi su ovim sustavom značenja„na način na koji je svaki čovjek duboko artikuliran u jeziku.“ 10 Pišući o neverbalnim simboličkim sustavima, Nelson Goodman, na tragu Ernsta Gombricha, slično piše o oku koje je „ uvijek staro, opsjednuto vlastitom prošlošću, starim i novim aluzijama što dolaze od uha, nosa, jezika, prstiju, srca i mozga.“ 11 „Ono bira, odbacuje, uređuje razlučuje, povezuje, klasificira, analizira, konstruira. Više uzima i stvara no što zrcali; ono što uzima i stvara ne vidi kao ogoljeno, kao predmet bez svojstava, već kao stvari, hranu, ljude, neprijatelja, zvijezde i oružje.“ 12 Svaki pojam, piše Cassirer, „svaka posebna slika ili znak nalikuju na artikulira- nu riječ nekog jezika koji u sebi sadrži puno značenja i smisla a ustrojen je prema 6 Hans Belting, An Antropology of Images , n. dj., str. 51. 7 Kako vidimo strane zemlje: Uvod u imagologiju (prir. Davor Dukić, Zrinka Blažević, Lahorka Plejić Poje i Ivana Brković), Zagreb: Srednja Europa, 2009., str. 159. 8 Isto, str. 60. 9 U eseju „Retorika slike“ u knjizi The Responsibility of Forms: Critical Essays on Music, Art and Representation , Berkeley: University of California Press, 1985., Barthes postavlja pitanje kako po- jedina slika dobiva značenje, sužavajući pritom analizu na područje koje je osobito zainteresirano iskoristiti njezin utjecaj, a to je reklamiranje. Dolazi do zaključka da su, s obzirom na implicitnu višeznačnost svake slike, u reklamiranju razvijene brojne tehnike „fiksiranja“, osiromašenja više- značnosti da bi se izazvala željena asocijacija. 10 Roland Barthes, The Responsibility of Forms , n. dj., str. 36. 11 Nelson Goodman, Jezici umjetnosti: pristup teoriji simbola , Zagreb: Kruzak, 2002., str. 10. 12 Isto, str. 11.