Nova Istra

297 Maja PROFACA STUDIJE, OGLEDI I ZAPISCI upravo tijelo koje generira predodžbe od pamćenja kao„vlastite arhive slika“ do ima- ginacije i snova. Pogrešnost podjele slika na unutarnje predodžbe i vanjske slike, prema Beltingu, leži u tome što se zanemaruje njihova interakcija, utjecaj osobnih iskustava i kulturnog naslijeđa na značenje koje za nas ima slika, kao i njezin povra- tan utjecaj na razumijevanje budućih iskustava. Javne slike oduvijek su imale utjecaj na imaginaciju pojedinca s kojom su mogle, ali nisu morale biti u suglasju. S druge strane, slike koje percipiramo, postajući dio našeg sjećanja, nose pečat osobnih zna- čenja koja su svojevrsan filter, osobna cenzura. Njihovo obilježje da čine prisutnim nešto što je odsutno u vizualnoj kulturi ne odnosi se toliko na tragove prošlih vre- mena koliko na prisutnost drugog mjesta, biti „ondje sada“ bez osobne prisutnosti. Hansu Beltingu pritom je osobito zanimljiva osoba kao stvaralac i medij slike; na koje načine slika, nerijetko podsvjesnim putevima, postaje dio kolektivne stvarnosti i obratno, formativno iskustvo za pojedinca. Snovi kao slike koje nesvjesno proi- zvodimo, za Beltinga, tako su još jedan od pokazatelja skrivenih djelovanja vizualne memorije. Osobit utjecaj na značenje vizualnog iskustva ima jezik u smislu za pojedinca formativnih vokabulara ovisnih o kulturnom i povijesnom kontekstu, ali i o život- nim okolnostima svakog pojedinca. Tako je značenjsko aritkuliranje onog opaženog, parafraziramo li Ernsta Cassirera, posredovano kulturom, uključujući i pojmovni kontekst i osobne naglaske. Ovu kulturnu opterećenost opažanja nameće sam mi- saoni proces pri kojem, piše Ernst Cassirer, „svaki složeniji moment uključuje onaj ‘raniji’ i obratno, onaj prvi je u onome pripremljen i ustrojen“. 4 Tako dolazi do sve detaljnijih, određenijih i složenijih opažanja i spoznavanja misaonom analizom i sintezom, pri čemu jezik nikada „ne slijedi prosto tok utisaka i predstava nego mu suprotstavlja samostalnu akciju: on razlikuje, bira, usmjerava i stvara na osnovu ta- kvog stava određene centre, određena središta samog objektivnog opažanja.“ 5 Vladajući svjetonazor, njegove vrijednosti i simboli bitni su za razumijevanje zna- čenja vizualne kulture pojedinog povijesnog razdoblja, no kako je stvarnost obično složenija, osim dominantnog sustava vrijednosti i predodžbi, mora se uzeti u obzir postojanje i drugačijih svjetonazora, ovisno o društvenim skupinama u pojedinom društvenom kontekstu. Da bi se razumio bitan aspekt pitanja koje postavlja Belting – je li se sa suvremenim medijima uistinu dogodio gubitak osobnog predodžbenog prostora – valja razlikovati imaginaciju kao sposobnost subjekta i imaginarij koji je povezan s društvom i „zajedničkim slikama svijeta u kojima živi kolektivna povijest 4 Ernst Kasirer, Filozofija simboličkih oblika , Prvi deo: Jezik , Novi Sad: Književna zajednica, 1985., str. 229. 5 Isto, str. 227.