Nova Istra

295 Vlasta MARKASOVIĆ STUDIJE, OGLEDI I ZAPISCI ti dvostrukim inzistiranjem na faktografskom. Tekst podrubnice, uz faktografiju, donosi i element čudesne neoštećenosti kipa i slike Gospe, a povezivanjem istoga slučaja iz 1964. naglašava se postojanost simbola sa- kralnoga i metafizičkoga, njihova nedodirljivost razli- čitim opasnostima profanoga svijeta. Posljednje je poglavlje, kao i u romanu Zvonik Eve Šimunove , svojevrsni epilog. Refleksija o vremenu pot- krijepljena je izmijenjenom slikom zvonika u 21. sto- ljeću. Modri je strop sa žutim zvjezdicama prebojan, brončani križ zamijenjen novim, promijenjen je izgled zvonika, nestale su slike svetaca i kip Majke Božje koji je darovala Eva Šimunova, zvono je zamijenjeno elek- tričnim, a nestali su i ljudi i običaji, čak i stabla, npr. bor koji je Mijo Gugac zasadio u znak zahvalnosti što se živ vratio s ratišta. Do svetišta Majke Dragotinske dolaze novi hodočasnici, i to automobilima. Posljednje poglavlje, naslovljeno kao i roman, „Sjene na mjesečini“, donosi sliku dragotinskoga zvonika u mraku i sjena oko njega: „Sjene putuju. U nama žive dok se sjećanja ne umore i izgube u rijeci zaborava.“ S vremenom je izmijenjeni zvonik opstao, ali ljudi koji su profanu egzistenciju ve- zivali uz njega nestali su. S njima je nestalo vrijeme koje su oblikovali svojom indivi- dualnošću. Ogoljeni zvonik u pripovjedačkoj nostalgičnosti postaje slikom novoga, „ogoljenog“ vremena, bez interesa za individualno, bez načina iskazivanja individu- alnosti, bez ljudskih sitnih mana i zabluda poput nekadašnjih praznovjerja seoskih žena. Ipak, neki novi vid pobožnosti ipak postoji, kao što i obnovljeni zvonik i dalje stremi uvis, kao vječiti, arhetipski simbol uspona u metafizičko i simbol postojanosti religioznosti. Završna je refleksija stoga ipak tragična spoznaja zaborava pojedinač- ne egzistencije, ma kako ona zamršena i zanimljiva bila. Premda su romani Zvonik Eve Šimunove i Sjene na mjesečini koncipirani kao ro- mani lika, koji su žanrovska simbioza ljubavnog, neopovijesnog i socijalnog romana, donekle ih se može smatrati i romanima s religijskom tematikom jer uloga drago- tinske crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, slike Žalosne Gospe Dragotinske, marijanskoga kulta i hodočašća te općenito uloga religioznosti u životu zajednice i pojedinca u njima ima istaknuto mjesto. Gospa Dragotinska