Nova Istra

294 STUDIJE, OGLEDI I ZAPISCI Vlasta MARKASOVIĆ S obzirom na stilske odrednice, roman je pisan u duhu obnove pripovijedanja, odnosno pod utjecajem novopovijesne proze. U njemu se faktografsko utkiva u me- tafikcijsko. Sveznajući pripovjedač Rajzlovih romana pretpostavlja povijesno kada i zašto onome kako i kome , što odražava autorov donekle postmodernistički pristup povijesti i povijesnoj građi. Povijest je okvir individualne kontingencijske mreže života. Njezini „teror“, koji je većinom ideološki utemeljen, oprimjeruje se nizom individualnih priča. Povijesna pripovijest, kako bi rekao J. F. Lyotard, uvijek je u Rajzla postmodernistički shvaćena kao osobna pripovijest, kao niz pripovijesti, a ne kao okamenjeni, jednoobrazni i neosobni kanon. Miješanje fikcijskoga i fakcijskoga u ovome, kao i u prethodnome romanu pokazuje upravo takav postmodernistički stav. Sveznajući pripovjedač, kao specifikum hrvatske neopovijesne proze, također je jedan poseban izraz toga stava jer pokazuje decentriranost, rastočenost povijesnih procesa iz drugoga gledišta od nepouzdanog pripovjedača. Njegovo je sveznalaštvo ustvari inzistiranje na jednoj mogućoj priči, ali istovremeno ostavlja prostor i pret- postavke za isto tako neograničen broj drugih priča. Rajzlov sveznajući pripovje- dač kao da traži mjesto centriranja i pronalazi ga u religioznosti. Pobožnost Majci Božjoj u njegovim je romanima mjesto centriranja subjekata, koji shvaćaju ili tek slute da tek u metafizičkomu mogu ignorirati temporalne egzistencijalne zadatosti i anksioznosti. S jedne je strane povijesnost i intimistički, psihološko-emotivni splet motiva, kao manifestacija egzistencijalne temporalnosti, a s druge žudnja bitka za metafizičkim. Stoga je u romanu Sjene na mjesečini naglašeno obnavljanje dragotinskih sakral- nih objekata i vrijednosti, kao vrijedan čin obnavljanja u simboličnoj sferi utemelje- nja u metafizičkom. Zbog autorskog naglašavanja postojanosti te težnje sakralnom kao metafizičkom prostoru nasuprot profanoj patnji, autor će inzistirati na fakto- grafskom potkrjepljenju pa će, potpuno postmodernistički, takve potvrde donositi u podrubnicama. Tako se podatci o obnovi dragotinske crkve donose u poglavlju „Agencija Mahler“: „Obnova dragotinske crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, koju je vodio Re- gionalni zavod za zaštitu spomenika kulture iz Osijeka, započela je tek 2007. go- dine, točno stotinu godina (1907.) od kada je zadnji put preuređena po nacrtima sarajevskog arhitekta Josipa Vancaša. Radovi su tekli vrlo sporo. Obijena je žbuka, a posebice je bilo vidljivo oštećenje armiranog stropa. Taj se strop u olujnoj noći 5. rujna 2009. godine srušio. Zahvaljujući Božjoj providnosti pod srušenim teškim komadima betona nitko od vjernika i hodočasnika nije stradao. Kip Majke Božje i slika tužne Gospe, kao i za vrijeme potresa 13. travnja 1964. godine, ostali su neo- štećeni.“ U rukopisu je podrubnica i potpisana kao „Bilješka pisca“, što se može smatra-