Nova Istra

293 Vlasta MARKASOVIĆ STUDIJE, OGLEDI I ZAPISCI goda. U poglavlju „Odlazak rezervista“ lijepo je opisan slavonski običaj zvonjave na ledonosne oblake: „Miško Zvonar hvalio se kako je ledonosne oblake ponovo uspio rastjerati novim zvonom u zvoniku čiju je obnovu financirala Eva Šimunova. Te je rečenice često ponavljao da je čak bio dosadan i staricama koje su svakom godinom na leđima sve više vjerovale u Božju snagu. Marija Smolčić to je potvrđivala i k tome dodavala: ‘Nije samo Miško pomogao svojom zvonjavom. I ja sam se ponovo uvjerila u Božju providnost. Kad je nevrime, ja izmolim tri Očenaša i tri Zdrave Marije. Svaki put iz sobe iznesem križ s raspe- tim Kristom, podignem ga i okrenem ga prema ledenim oblacima prizivajući Božju pomoć’.‘Bože, umiri svetog Iliju i njegove vatrene konje i kočije što ludo lete tamnim nebom!’ Bog usliša moje molitve. Samo treba duboko vjerovati i Bog će ti pomoći!“ Raznim oblicima pobožnosti Majci Božjoj Dragotinskoj autor razotkriva emo- tivna stanja i unutarnja proživljavanja likova. Majci Božjoj obraćaju se u svim ključ- nim životnim trenucima i osobito u situacijama naglašene emotivnosti.Tako se liko- vi koji su dugo izbivali iz sela nakon povratka najprije odlaze pomoliti pred slikom Žalosne Gospe. Također, kada odlaze iz sela, čine isto. Skrivajući unutarnje traume od sumještana, Gospi otvaraju svoju intimu: „Crnokosa lijepa žena izmolila je pred vratima Očenaš. Pri tom je zatvorila duge crne trepavice, vidjevši u sjećanju ispred sebe na oltaru lijepi kip Bogorodice s ma- lim Isusom u naručju, a lijevo sliku Tužne Majke Božje s krunom od dijamanata i dvanaest zvjezdica, rad nepoznata umjetnika, što su je redovno za velike blagdane iznosili na vanjski oltar pored sjevernog zida stare crkve. Nakon molitve, kao da se nekoliko suza skotrljalo niz njezino lijepo lice. Obišla je nekoliko grobova, opet došla do vrata crkve, prošla između dva visoka jablana što ih je još davno zasadio njezin pokojni otac Franjo Matanov. Koračala je ulaznom stazom i stala. Zagledala se u veliki crni mramorni spomenik na grobu dviju djevojaka Anice i Marice bionde, koje je odnijela tuberkuloza, uporna pratiteljica mladih djevojaka i momaka. Anica je umrla u desetoj, a Marica, sedam dana prije blagdana Velike Gospe u osamnaestoj godini života. Majka im, udovica baka Bara nikada ih nije dovoljno oplakala premda joj suze niz staračko lice više i nisu mogle teći.“ Glavni lik Mata Petrov svoju uzburkanu nutrinu razotkriva pred Gospinom sli- kom: „Zadrhtao je od neke čudne nelagode (ili grižnje savjesti) kada je pred sobom ugledao Krista okrunjenog trnovitom krunom, s kapljama krvi na licu, izmučenog i iscrpljenog, a još više kada se okrenuo prema slici Majke Božje tužnog lica. Oči su joj bile modre, tužne i zamišljene. Podsjetile su ga, morao je sam sebi priznati, na Evine oči.“