Nova Istra

292 STUDIJE, OGLEDI I ZAPISCI Vlasta MARKASOVIĆ Sjene na mjesečini Roman Sjene na mjesečini fabulativno se nastavlja na roman Zvonik Eve Šimunove . Pripovjedački obzor koncentrira se na lik Mate Petrovog, koji je u prvome romanu bio zaljubljen u Evu Šimunovu. Pričom o sudbini toga slavonskoga seljaka iz Dra- gotina autor obuhvaća širi politički i društveni kontekst vremena te neke osobitosti zavičajnih društvenih mijena. Odvodeći Matu na privremeni rad u Njemačku, ana- lizira problem ekonomske, a i političke emigracije, aktualne u Slavoniji 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća. Dio zbivanja odvija se u Slavoniji, a dio u nekadašnjoj Saveznoj Republici Njemačkoj. Postupak izmještanja likova iz autohtone slavonske sredine omogućuje rasvjetljavanje života slavonske seoske zajednice iz drugoga gledišta, ali i analizu socioloških utjecaja nove sredine na likove. Osobitu ulogu u romanu ima tema religioznosti. Kao i u prethodnom, i u ovo- me romanu motiv zvonika čini okvir glavnoga pripovjednog tijeka. U prvome po- glavlju prolegomenskoga karaktera pripovjedač povezuje novo romaneskno tkivo s prethodnim, upravo motivom zvonika, kao simbola postojanosti pred prolaznošću i mijenama ljudskih života. Naglašava se trenutak obnove zvonika nakon potresa 13. travnja 1964. Već u uvodnome poglavlju „Evino zvono“ 25 istaknuta je donatorska uloga Eve Šimunove. Dragotinska crkva i Gospa i nadalje zauzimaju središnje i nad- ređeno mjesto u životima seljana. One su mjesto centriranja svakoga subjekta. Lo- kalitet i sakralna građevina simboli su religioznosti kao uporišnoga mjesta dragotin- skih seljana. Sakralni su objekti simboli etičkih parametara; oni su mjerilo uspjeha, neuspjeha, zdravlja, planova, želja, utočište od nedaća i patnji. Stoga je čin donacije ujedno i čin vrhunske afirmacije u zajednici, kako religiozne, tako i svjetovne. Arhetipska shema uspona u vizualnom motivu zvonika produbljuje se i audi- tivnim motivom zvonjave. Zvuk zvona povezuje sve značajne događaje u selu i nije vezan samo uz vjersko oglašavanje. Zvono objavljuje smrt mještana, čak i donatora koji nije iz sela. Zvuk zvona kao oglašivača kraja ljudske egzistencije neumoljiv je i kada je netko preminuo daleko od Dragotina. Tako se zvonilo za osmoricu austro- ugarskih vojnika, seoskih mladića izginulih na ratištima Prvoga svjetskog rata od Galicije do Soče. Obilježavaju se i smrti političara, npr. Stjepana Radića, ali pod žandarskom naredbom zvoni se i za kralja Aleksandra ubijenog u atentatu 1934. Zvono je zvuk koji dvojako opominje čovjeka. Poziva ga na slavljenje Boga i podsje- ća na opasnosti njegove egzistencije, pa i na onu krajnju, tj. smrt. Tako se zvuk zvona pretvara u memento mori . Zvono zvoni na prijeteće oblake, kao djelotvorna zaštita od elementarnih nepo- 25 Svi navodi iz romana Sjene na mjesečini Adama Rajzl a preuzeti su iz rukopisa, prije tiskanja knjige. ( Op. ur. )