Nova Istra

291 Vlasta MARKASOVIĆ STUDIJE, OGLEDI I ZAPISCI Autor je u fikcijsku fabulu uvrstio faktografiju. Činjenice o povijesti crkve i što- vanja Majke Božje Dragotinske potkrjepljuju sliku pobožnosti seljana i utvrđuju misao o nadmoći sakralnoga, koje nadrasta i impresionira svakodnevnu ljudsku prolaznost. Autor podrobno opisuje izgled crkve, zvonika i interijera. Recipijenta upoznaje s crkvenim umjetninama, njihovim podrijetlom, anegdotama o obnovi- teljima crkve, restauratorima i donatorima. U uvodnome, prvome poglavlju glavni je lik crkva kao mjesto koje u ljudskim životima simbolizira postojanost, vječnost, utjehu i nadu. Upravo takvim mjestom dragotinsku crkvu shvaća i glavna junakinja romana, čija će sudbina biti ispripovijedana retrospektivno, iz sjene njezine dona- torske uloge nakon potresa 1964., koji je realni motiv. U crkvi pri dnu kipova i slika piše: „Darovala Eva Šimunova, 8. VIII. 1964.“ Povezivanje fikcijskog i fakcijskog odvija se i navođenjem raznih povijesnih činje- nica i osoba te njihovom aplikacijom na sudbinu likova. Među takvim su činjenica- ma i one koje se tiču vjerskoga života. Prizor hodočašća u dragotinsko marijansko svetište postaje izrazito uvjerljiv upravo spominjanjem povijesne osobe, budućeg đa- kovačko-srijemskog biskupa Ćirila Kosa (1919. – 2003.), inače izrazito omiljenog među vjernicima: „Uoči blagdana Velike Gospe, vani, na sjevernom zidu stare crkve, na vanjskom oltaru sa slikom Tužne Majke Božje s Isusom, bila je velika ponoćna sveta misa s procesijom sa svijećama, koju je, po tradiciji, predvodio preuzvišeni gospodin biskup Stjepan. No, kako je on sve više pobolijevao, misu je držao kanonik Šverer ili pak duhovnik Više bogoslovne škole Ćiril Kos. Duhovnika i predavača liturgike, čuve- nog govornika i štovatelja Majke Božje, velečasnog Kosa, vjernici su voljeli slušati. ‘Ćiril uvijek govori iz srca i to tako da ga svaka baba s diljskih brda može razumjeti!’ – govorio je Martin Tišljer.“ 24 Da bi ostvario što bolje povezivanje fikcijskog i fak- cijskog, autor se potpomaže i podrubnicama u kojima proširuje faktografiju, pa u podrubnici donosi biografske informacije o biskupu Ćirilu Kosu. Dragotinsko svetište Uznesenja Blažene Djevice Marije našlo je u ovome romanu odraz u prikazu svoje povijesti, arhitekture, religioznosti mještana, prikazu Gos- pinih blagdana, svetkovina i hodočašća, ali autor je u dijalozima uspio zabilježiti i vrijedan primjer slavonskoga dijalektalnog dragotinačkoga govora, kao i iskoristiti etnografsku građu. Pučka pobožnost očituje se i u pučkim religioznim običajima, npr. o Badnjaku, a posebice o onima vezanim uz štovanje Blažene Djevice Marije. 24 Isto, str. 337.