Nova Istra

288 STUDIJE, OGLEDI I ZAPISCI Vlasta MARKASOVIĆ uz njegovu neprolaznost i tako za vječnost modificirati svoju nepravdom iskrivljenu sliku u seoskoj zajednici: „Zvono je – možda je Eva čak i to pomno isplanirala – trebalo iz dana u dan, i ujutro i uvečer, i za Božić, Uskrs i na Veliku Gospu za kirvaj podsjećati Martu, koja je živjela u kući u blizini zvonika, na sve opore riječi kojima je Evu istjerala iz svoje kuće.“ 16 U uvodnom je poglavlju autor naglasio ulogu religioznosti u individualnim sud- binama i kolektivu sela Dragotina. Pobožnost seljana kasnije će prikazati nizom epoizoda u kojima su njihove sudbine obilježene raznim intimnim tragedijama. Po- božnost im je oslonac i utočište, a poštovanje kršćanskoga kodeksa i najviši moralni zakon. Jedni druge i životne situacije procjenjuju kršćanskim vrijednostima i religij- sko-etičkim pravilima. Pred„terorom povijesti“ 17 i raznim nedaćama poput bolesti i socijalne nepravde seljaci svoje uporište pronalaze u pobožnosti. Pobožnost iskazu- ju štujući kršćanske blagdane i svece, npr. sv. Antuna Padovanskog i osobito Majku Božju Dragotinsku, molitvom, zavjetima, održavanjem crkve, sakramentima. Čitava njihova godina obilježena je crkvenom godinom, a cijeli njihov život sakramentima od krštenja do bolesničkog pomazanja. Lik starice, bake Ruže koja čisti dragotinsku crkvu i godinama mijenja cvijeće i vodu na oltaru s kipom Majke Božje s Isusom u naručju, simbol je dragotinskih vjernika i njihova odnosa prema Gospi. Baka Ruža, čiji je život bio pun nedaća, u pobožnosti je pronašla uporišnu točku koja joj daje snage živjeti. Autorski ko- mentar: „Kad jednom upadneš u maticu rijeke, ona te nosi dok se ne nasučeš ili se razbiješ o strme obale“ metaforičkom slikom predočuje misao o neuhvatljivosti i neukrotivosti života, stihijnosti i fatalizmu. Kaotičnosti života autor suprotstavlja postojanost božanskoga. Postojanost božanskoga za baku Ružu simbolizira Djevica Marija, odnosno Gos- pin kip i crkvene slike: „Ona je željela samo jedno: da nedavni postavljeni kip i slike, uljene i sjajne, u zagrljaju sunčevih jutarnjih zraka, pred pogledom susjeda i slučajnih putnika, ne- znanaca, budu lijepe i da imaju i dalje onaj odsjaj kao da su tek postavljene i blago- slovljene, premda se pored njih, pod naletom južnog vjetra, uz zaglušnu buku od koje se od nelagode lede kosti, a srce ludo zakuca, obrušilo dosta snijega s krovova, prošlo nekoliko dugih vrućih i beskišnih prašnjavih ljeta i više, dosadnim ledenim sitnim kišama natopljenih jeseni . “ 18 16 Isto, str. 460. 17 Termin „teror povijesti“ stvorio je M. Eliade. 18 Adam Rajzl, Zvonik Eme Šimunove , n. dj., str. 26, 27.