Nova Istra

287 Vlasta MARKASOVIĆ STUDIJE, OGLEDI I ZAPISCI S povijesnom fabulom i mnogim socijalnim motivima te sociološkim analizama i portretima likova isprepleće se ljubavna fabula o Mati i Evi, dragotinskim mještani- ma. Oni proživljavaju mladenačku romansu prve ljubavi koja je grubo prekinuta in- tervencijomMatine majke. Osramoćena Eva napušta Dragotin i odlazi u svijet da bi se kasnije pojavila u ulozi donatorice pri obnavljaju dragotinske crkve 1964. godine. Povijesno-socijalnoj i ljubavnoj fabuli kao lajtmotivska potka služi religiozni mo- tiv dragotinske crkve posvećene Uznesenju Blažene Djevice Marije. Roman je koncipiran kronološki i svako poglavlje ima religijsku dataciju„Godine Gospodnje“. Takvom se datacijom autor referira na religiozno shvaćanje vremena. Vrijeme je odrednica koja pripada Bogu, kojom On upravlja i na svojevrstan je na- čin poklanja čovjeku. Srednjovjekovnom se datacijom autor referira na priznavanje Božje superiornosti i moći u upravljajnju vremenom. Godine su čovjeku poklonjene po Božjoj milosti. Drugi je razlog religijske datacije ukazivanje na važnost religije u slavonskoj, ponajprije seoskoj, odnosno dragotinskoj zajednici. S obzirom na razvi- jeni marijanski kult s dugom tradicijom, postojanje svetišta i slike Žalosne Gospe, mještani Dragotina snažno su povezani sa štovanjem Gospe. Treći je razlog religij- ske datacije prikaz kontinuiteta religioznosti u raznim životnim nedaćama, uzro- kovanim nametnutim političkim i povijesnim kontekstom ili privatnim razlozima. Motiv zvonka dragotinske crkve čini okvir glavne fabule. Prvo i posljednje po- glavlje u kojima se pojavljuje zvonik mogu se smatrati uvodom i epilogom. U prvom poglavlju „Obnovljeni zvonik“ pripovijedanje započinje isticanjem zvonika: „Novoobnovljeni bijeli zvonik, s krovom ispunjenim gustim redovima crvenog sitnog crijepa, obasjan jutarnjim suncem, ponosno se izdizao iznad krošanja šljiva, oraha, jabuka, krušaka i sivih starih krovova . “ 15 Slika zvonika koji se uzdiže nad stablima voćaka i seoskim krovovima ilustrira arhetipsku nadmoć sakralnog objekta koji je moćan i postojan objekt vertikale, nad profanim simbolima uspona u metafizičko (stablima, krovovima). Takve su slike ujedno i ključ kojim se može tumačiti profana sudbina glavnih likova i općenito sudbina profanoga. Postojanost sakralnoga, božanskoga kontrastirana je nestalno- sti, nesreći i prolaznosti profanoga. Sudbine glavnih likova, Eve i Mate, ali i mnogih sporednih potvrdit će autorovu zamisao. Zvonik bi u posljednjem poglavlju „Donator i donacije“ trebao djelovati upravo kao upozorenje. Svijest o srazu zvonika kao simbola atemopralnog i čovjeka kao temporalnog bića toliko je izražena u glavne junakinje da ga ona želi pretvoriti u vlastiti simbol osvete i zadovoljštine za učinjenu nepravdu. Uz to, ona se želi vezati 15 Adam Rajzl, Zvonik Eve Šimunove , Đakovo – Osijek: MH, Ogranak Đakovo – DHK, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, 2008., str. 15.