Nova Istra

278 STUDIJE, OGLEDI I ZAPISCI Božica ZOKO i zvjezdavo nebo – ovaj dio naše službe i družbe završavamo pučkom crkvenom popijevkom koju su možda baš tvoji podanici počeli pjevati, a koju je po Međimurju skupio Vinko Žganec i objavio u Zagrebu 1925.: Nebo, nebo kak si lepo, blažen ki te zadobi! Kak si lepo i đunđeno, srečen ki vu te dospi. Vu tebi su sva veselja, već neg ima celi svet. Koji jenkrat v nebo zajde, već sim nigdar ne želi. Ar tam sega puno najde, z angelmi se veseli. Tam gde Otec Bog nebeski za blažene se skrbi, A Sin Jezuš Nazarenski z Marijum se veseli. Niti zime, nit vrućine, niti skrbi nikakve. Nit teškoće, nit žuhkoće, neg vesele popevke. Niti jada niti glada, a još manje žalosti. Sam nebeskoga vživanja ima tamo zadosti... Tako puk pjevaše i mi tako pjevamo; Bogu se kaže – puk Tebi stečen – neka ba- rem u nebu bude srečen... zadosti... A sve ovdje nerečeno neka se pri pogledu na to nebo iskaže, nakon kasnoljetnog pljuska i tuče usred jematve – razvedri sve i kaže – što god mi inače govorili jadikujući – ne pristajemo vam na zlo! I doista, nitko od Zrinskih i Frankopana nije pristajao. Borili su se i bojevali, na harac išli i Kupidu nevernom i Nimcu suncu zimcu znali pokazati zube i zapjevati dvostrukorimovanim dvanaestercem kojim je Marulićeva Judita spisana – V šišaku Marčenom učiniše gnjezdo golubi, da se zna načinom kîm Venus Marča ljubi... Šišak (sisak) je na mađarskom šljem, kaciga (možda i naše kose sa šiškama nje- guju neku davnu poveznicu!). Uglavnom, po predavanju Ernesta Barića, održanom u Subotici 2015. na Danima Balinta Vujkova – unatoč gotovo devet stoljeća živo- ta, međusobnim ženidbama, udajama i svim drugim predajama i prodajama u istoj državi, ungarizama imamo smiješno – malo! Neka ovoga! A dvostrukorimovani dvanaesterac još nije dostatno istražen, usuđujemo se reći da je nakon u turske ruke palog Klisa on spasio Split – njime se osvaja i čuva zemlja – pjehaka! Kako? Tako, on pokriva svaku stopu – savršeno vlada jezikom – njime je ono što su glagoljaši molili – sačuvaj nas slovesa metežnoga – postignuto – zmaj jezika našega svladan i borio se na našoj strani. Svaki jezik ima svoga zmaja, Vid Došen rekao bi – aždaju sedmoglavu – svoga Levijatana! E, kako rekosmo, bje svladan i umjesto da se izruči