Nova Istra

276 STUDIJE, OGLEDI I ZAPISCI Božica ZOKO mora sirenu u dvanasteračkim katrenima završava sljedećim kiticama: 116 Ovdi već pisati i pero dospiva gdi oko zvirati suzami prispiva, Zrinskoga plakati srce prisiljiva milo spominati i mrtva i živa. 117 Vetar tira oblak, vode dvižu slapi, droban oca momak u materi vapi bula kida pletak, z vlasi lišca drapi, tak Tatar, tak Turak, kaur i Harapi. 118 Ti, Bože u svemu popivkanju ovu primi, po krvnomu kû popisah slovu, na boju, na domu, vode, kopnu, stovu, diku čast virnomu i staru i novu provdilji Zrinskome i rodu njegovu. Za stov u rječniku Josipa Vončine piše – riječ nepoznata značenja, a pera još ne- načetih jošte ima i ni izdaleka nisu sva dospjela. Zrinskoga, pak, rod završi se s Ada- mom Zrinskim – sinom Nikolinim, a Frankopanov na mlađem mu bratu Orfeu. Sad se javljaju, doduše, s britanskog otoka neki novi Frankopani, mecene umaškog teniskog kupa, ne znamo njihovu računicu, ali prvi dojam nije posve loš. I nekog sjaja i plemstva u svemu tome ima. I neke gizde koju su pripisivali Frankopanima. Vidjet ćemo što će pokazati budućnost, da se još jednom prisjetimo Marije Dubiel koju smo zapamtili po tom pogledu u budućnosnu pokaznicu. Grb Zrinskih, oti- snut zlatom na kutijici i ovim trima svetim knjižicama, prikazuje – lijevo krila i de- sno kulu (turanj, tvrdalj, utvrdu, tvrđavu, citadelu, grad na gori... – ili kako hoćete). Moramo opet spomenuti Tina, kojega je, po riječima Mladena Pejakovića, malo što mimoišlo : Borci viču: konja! A mornari: jedra! A ja opet glasom pomorkinja vila, žudim samo plavet, Vasiona Njedra,