Nova Istra

221 Žarko PAIĆ STUDIJE, OGLEDI I ZAPISCI nedostižnim povijesnim iskustvom pojavljivanja ideje apsoluta, prema Gadameru, jest upravo to da je svakidašnji život bio u znaku vječne sadašnjosti. A to znači da se umjetnost može zasnovati vezom božanskoga i zajednice. Time se ono političko ne izvodi iz službe nekom prolaznome cilju, već jedino u opstojnosti naroda u svjetlu njegove slobode kao istine bitka.„Umjetnička religija“ govori o slobodi kao najvećem dosegu znanja i umijeća posvećenih nečemu beskonačnome, što nadilazi čovjeka i ujedno ga omogućuje. 7 Uzvišenost nije otuda čudovišnost neke nepoznate i demon- ske sile koja vlada poviješću. U tom je smislu Hofmannsthalov opis susreta s grčkim kipovima već uvijek nešto ipak samo nama blisko jer dolazi u znacima zakašnjelosti. No, takav je opis istog domašaja kao i svako oživljavanje onoga što je minulo i više ne pripada ovome vremenu. Da bi, međutim, ljepota od „osjetilnoga sijanja ideje“ mogla stupiti u područje ot- vorenosti svijeta bez umjetnosti i religije kao potpornih stupova njezine egzisten- cije, moderno doba mora se sučeliti s aporijom vlastita rastemeljenja. Autonomija umjetničkoga djela iz kojeg je iščeznulo mitsko-religijsko začaravanje svijeta mora se, dakle, preokrenuti u svojoj biti i nastojati iznova stvoriti „novoga Boga“ na posve drugome tlu. Sve nam to još više svjedoči o tajnoj vezi između romantike i povijesne avangarde prve polovine 20. stoljeća. Znamo kakve su bile posljedice te mahnitosti samoporađanja bogova u doba avangarde. Totalitarni spektakli fašizma, nacizma i staljinizma svjedoče o pseudosintezi ideje nastale u doba romantike koju je Richard Wagner doveo do novoga kulta nacionalne heroike. Riječ je o pojmu cjelovitoga umjetničkoga djela ( Gesamtkunstwerk ) kao sinteze lijepih umjetnosti i političke ide- ologije totalne države. Hitlerov nazi-kunst i Staljinov prolet-kult samo su dva u ideji bitno ista, ali u pojavnome liku različita puta u tvorbi novoga društva/zajednice, polazeći od estetskoga shvaćanja„vječne ljepote“. Ideja ljepote doživjela je svoju drugu simboličku smrt, da se poslužimo pojmom iz Lacanove psihoanalize, u totalitarnim porecima 20. stoljeća. Svaki pokušaj njezina oživljavanja iz pepela Auschwitza i iz zaleđenih tundri Kolime mora računati s time da novo ne može nastati bez trau- matskoga sjećanja na ono što pripada kraju povijesti (umjetnosti). 8 Sumrak bogova postaje izlikom za revolucionarnu akciju strategija nadomjeska. Jedna je u estetizaciji politike (fašizam – nacizam), a druga u politizaciji umjetnosti (staljinistički komu- nizam). U ovom slučaju izostavit ćemo pojavu kiča kao „lošega ukusa“. Poznato je da njegovo podrijetlo seže u romantiku. Razlog leži u tome što su oba pojma, ukus i kič, 7 Hans-Georg Gadamer,„Dichtung und Mimesis“, u: Ästhetik und Poetik I: Kunst als Aussage , Gesam- melteWerke, sv. 8, Tübingen: J. C. B. Mohr (Paul Siebeck), 1993., str. 80. 8 Vidi o tome: Peter Adam, Arts of the Third Reich , London: Thames and Hudson, 1992. i Boris Groys, Gesamtkunstwerk Stalin: Die gespaltene Kultur in der Sowjetunion , München: C. H. Beck, 2008.