Nova Istra

219 Žarko PAIĆ STUDIJE, OGLEDI I ZAPISCI nastale kompjutorskim prijenosom informacija bila je jedan od zornih dokaza kako se „stvar-o-sebi“, ili noumenon , sada premješta u zone tehnički konstruirane zbilje ili privida. 3 Umjesto„misterija beskonačnosti“, ušli smo u doba beskonačnoga misterija samoproizvodnje nečega iz ničega. Tehnosfera se više ne ukazuje i ne prikazuje ( mi- mezis ). Čudovišna moć stvaranja novoga estetski se sada konstruira kao sublim-no iskustvo stvora/stvari s one strane granica prirode i čovjeka. Stvoreno i stvar nisu jedno te isto. Stvoreno je biće nastalo tehničkom reprodukcijom bitka. Stvor se, pak, shvaća kao tehnički objekt različit od živoga objekta. No, ono što mu daje spe- cifičnost u antropomorfnome svijetu funkcija i struktura jest aplikativnost sustava kojim se danas tehnosfera pojavljuje načinom uređenja društvenih odnosa. Stvore- no je informacijski sklop komunikativnoga djelovanja, a stvor u smislu tehničkoga objekta nalazi se na dispoziciji čovjeku. Oboje, međutim, ulaze u kibernetički sustav upravljanja okolinom koja je sazdana od tvorevina i živih stvari. 4 Kada su, dakle, granice između pojma svrhovitosti i onoga što je svrhovito bez svrhe postale više neodrživim, nismo izgubili samo ljepotu u umjetnosti suvreme- noga doba. Iščezao je i njezin protupol. Od romantike se tako snažno uspostavio vodećim estetskim pojmom da je već Nietzsche imao potrebu sunovratiti ga u kaos životnih sila bivanja, gdje prebiva bog tame i nesvjesnoga, kaosa i ekstaze, mahniti Dioniz. 5 Uzvišenošću ne upravlja stroj razuma kao u pojmu ljepote u Kanta. Ono što se već u njemačkoj romantici u Schlegela i Novalisa, a izričito u slikarstvu Cas- para Davida Friedricha prepoznaje kao motiv uzvišenoga osjećaja nadilazi razliko- vanje svrhovitosti prirode i umjetnosti kao sinteze subjekta i objekta. Najbolje je to nazvati njemačkim izrazom koji je gotovo neprevediv na druge jezike, a njime se koristi Schelling te u 20. stoljeću Freud i Heidegger – Unheimlichkeit . Možemo to prevesti s bezavičajnošću, neodređenošću, stranošću, čudovišnošću, nečim što ujed- no izaziva nečuveni strah i divljenje. Nije riječ o „nečemu“ kao ontičkome predmetu ili biću u svijetu. Štoviše, nije posrijedi niti neki konkretan strah ili jeza što ima izvor u predmetnosti svijeta. Ono što predstavlja Unheimlichkeit dolazi iz bezdana bitka. Zbog toga je neiskazivo i nepokazivo.Može se stoga kazati da je„ono“ što stvara 3 Jean-François Lyotard, Le différend , Pariz: Minuit, 1983., Isti,„Newman: The Instant“ i„The Sub- lime and the Avant-Garde“ u: The Inhuman: Reflections on Time , Oxford: Polity Press, 1991., str. 78-88, 89-107. Vidi o tome: Žarko Paić,„Politika estetskoga obrata: Lyotardovo mišljenje između projekta i programa “, u: Treća zemlja: Tehnosfera i umjetnost , str. 261-302, i Peter V. Zima, Ästhe- tische Negation: Das Subjekt, das Schöne und das Erhabene von Mallarmé und Valéry und Lyotard , Würzburg: Königshausen & Neumann, 2005. 4 Gilbert Simondon, Du mode d’existence des objets techniques , Pariz: Aubier, 1958.-1989. 5 Peter Sloterdijk, Der Denker auf der Bühne: Nietzsche’s Materialismus , Frankfurt/M.: Suhrkamp, 1986.