Nova Istra

212 GABRIEL GARCÍA MÁRQUEZ Kolumbijski fotograf Leo Matiz i neustrašivi grafički urednici Sebastián Garrido, José Noguera i Alfredo Bondler sa spuštenim kamerama pokušavaju trčati usred mnoštva. Promatraju ulice prepune ostataka nakon požara i prevrnute automobile po uglovima. Skupini su se žudno priključili reporteri Gabriel García Márquez i Pinio Apu- leyo Mendoza. Prvi je došao u Caracas 28. prosinca 1957. iz kolumbijske pokrajine Magdalena, a drugi, poznata osoba iz odvažnoga i inovativnoga venecuelskog tiska pedesetih godina, iz pokrajine Bayacá. Leo Matiz, Gabo i Plinio oprezno su promatrali ulične scene razaranja pod ju- tarnjim suncem 23. siječnja. Sva trojica kroničara slutila su da ih u njihovim legen- darnim novinarskim životima punim ratova i narodnih ustanaka očekuje olujni i vrtložan dan. Matiz je, poučen čvrstim i starim praznovjernim navikama koje je njegovao još u doba dok je bio ratni reporter časopisa Life i lista Bogotazo 1948. godine te dopisnik Ujedinjenih naroda s Bliskoga istoka 1949., bio svjestan da se treba naoružati velikim brojem filmova za Kodak i trima kamerama Rolleiflex kako bi se suočio s posljedicama pobune, eksplozijama petardi i razuzdanim proslavama stanovnika Caracasa zbog pada diktature. U danima koji su prethodili siječnju 1958. nitko od kolumbijskih reportera nije imao ni najmanji predosjećaj da će režim Marcosa Péreza Jiméneza toga iznimnog i slobodarskog dana strmoglavo krenuti prema kraju. Vijest o vojnoj pobuni koja je započela 1. siječnja 1958. godine u Maracayju i na- pad zračnih snaga na Caracas zrakoplovima, čemu se pridodaje i predaja pobunjenog garnizona, nisu ih doveli do zaključka da je tlo diktature puno pukotina. Niti veliki val prosvjeda studenata, radnika i zaposlenika, koji je započeo 7. siječnja i trajao do 22., nije ukazivao na početak neočekivanog smjera događaja u zemlji nafte. Ali, bez sumnje, dijelili su čvrsto uvjerenje da su se snažno i zauvijek zaljubili u neuredan i bučan Caracas, čije su ceste bile prepune automobila i užurbanih pro- laznika te uličnih prodavača koji su po pločnicima prodavali svakakve jeftine dran- gulije. Sviđala im se njegova bučna opera sastavljena od zvukova i glasova koju su njegovi stanovnici slušali u podne i proljetna klima u njegovim lijepim parkovima. Uživali su u boravku u njegovim restoranima i na terasama te, prije svega, u nekon- troliranoj želji Venecuelanaca da žive onako kako žele. Dana 23. siječnja Caracas je doživio značajan preokret i sloboda je stigla u nj poput vrtloga koji ih je obuhvatio kako bi mogli doživjeli urbanu epiku jedne zemlje koja je odbacila tiraniju nametnutu od strane Marcosa Péreza Jiméneza od 1952. do 1958. godine. Nadahnuti događajima, Gabo i Matiz predosjećali su da se radi o najznameni- tijim danima u njihovim životima. Ozračje prepuno nereda na ulicama gušilo je.