Nova Istra

207 GABRIEL GARCÍA MÁRQUEZ Cristiana Ferrasa, gdje dirigira Von Karajan. Prije nego što mi ga je dao, plavim je nalivperom marke Prussia napisao svoje ime na omotu. Poslije mi je darovao i svoj najpoznatiji roman koji sam gotovo znao napamet. Razgovarali smo također o kumbijama i vallenatima , u čemu je bio pravi stručnjak. Završio je sjajno predavanje primjerima koji su mu bili poznati i s izvjesnom je nježnošću, ne sjećam se iz kojih razloga, izdvojio jednu kumbiju kako bismo je poslušali. Na kraju mi je darovao i dvije kasete s izborom koji je sam načinio. Te vrpce nisam dugo imao jer mi ih je odnio jedan novinar kojemu sam otkrio da ih imam. Puno se puta zaklinjao da ih je samo želio presnimiti i odmah vratiti... Da ne povjeruješ očima i ušima… Ne sjećam se ni zbog čega sam ga baš ja jednoga dana trebao odvesti u restoran u Río Cristal , gdje se trebao prirediti ručak u čast dobitnika književne nagrade na- kladničke kuće Casa de las Américas. Na putu sam nastojao govoriti što je manje moguće da nešto ne zeznem, ali na kraju smo počeli razgovarati o jednome razvodu. Kao nesmotreni horoskopski strijelac, izjavio sam da je riječ samo o privremenom prekidu. Iz njegova pogleda, koji sam uspio uhvatiti kad sam ga nakratko pogledao jer sam vozio, mogao sam zaključiti da je bio tužniji zbog moga optimizma nego zbog razdvojenog para. Može biti da sam u biti mislio isto što i on te da sam samo slijedio urođeni poziv za izražavanje svojih želja, a ne da govorim o onome što se ui- stinu događalo. Ponekad bih se prevario jer je ono gledano izvana i ono što se uistinu događalo u nečijoj nutrini bilo sasvim oprečno. U ovome slučaju za nekoliko dana uvjerio sam se da je njegov sažalni pogled bio snažniji od svih mojih riječi. I osim Silvio Rodríguez, Jaime Sabina i Gabriel García Márquez.