Nova Istra

205 GABRIEL GARCÍA MÁRQUEZ ostalo.“ I oko toga se osjećaja odvija sto deset stranica romana koji nije, poput nekih drugih, slavljenje ljubavi nego „slavljenje starosti“. Pravi postupak sa s enectute . Osim neponovljiva tečnog stila njegove proze, čitatelji kod Garcíje Marquéza naj- više cijene otajstveni humor kojim je blagoslovljuje. I u romanu Sjećanje na moje tužne kurve humor je vrhunski začin do te mjere da čitatelj devedesetogodišnjeg starca – pripovjedača poistovjećuje s veselim, prpošnim i domišljatim mladićem. On nam omogućuje da na svakoj stranici pucamo od smi- jeha i da nam čitavo vrijeme bude osmijeh na usnama. Premda se uopće ne koristi svojim smrtonosnim oružjem – šalama i snažnom političkom ironijom – one se i u ovome, kao i u drugim romanima Garcíje Marquéza, naziru u pozadini. Kad se dogodi čudna bankareva smrt u javnoj kući Rose Cabarke, u kojoj pripo- vjedač slavi devedeseti rođendan s tužnom petnaestogodišnjom kurvicom – djevi- com, on kaže: „U gradu koji je na cijeni zbog mirnoće i urođene sigurnosti svake se godine dogodi neka nesreća vezana uz sablasno i okrutno ubojstvo. Ali, ovo nije bilo ubojstvo. Službeno priopćenje, pretjerano u naslovima i škrto u pojedinostima, pri- općavalo je da je mladi bankar napadnut i izboden na cesti Pradomar iz nepoznatih motiva. Nije imao neprijatelja. Vladino je priopćenje, pak, navodilo da su navodni ubojice izbjeglice iz unutraš- njosti zemlje koji su pokrenuli val nasilja, neobjašnjiv građanskoj populaciji. U pr- vim satima nakon ubojstva uhićeno je više od pedeset osoba. Sablažnjen, došao sam na lice mjesta s urednikom crne kronike koji je tvrdio da je te događaje predvidio. Znao je samo za neke nepovezane niti zločina, a ja sam ih povezao koliko sam mogao. Tako da smo četirima rukama napisali pet kartica vijesti koja je u osam reda- ka objavljena na naslovnici. To smo postigli zahvaljujući našoj staroj slavi. Ali, Abominablu Hombreu de las Nueve – cenzoru – nije palo na pamet da obja- vi službenu inačicu – da se radilo o napadu liberalnih bandita. Ja sam umirio savjest s malo tuge na najciničnijem i najvećem sprovodu stoljeća“. Onaj tko kupi knjigu Sjećanje na moje tužne kurve , uz pomisao da je nabavio ma- nje važno iz mnoštva djela velikoga književnika, jako će se iznenaditi. Jednako tako, naići će na mnoga iznenađenja koja će otkriti čitatelj ovoga sjajnog romana.