Nova Istra

203 GABRIEL GARCÍA MÁRQUEZ Juan Manuel Ramírez Pérez GARCÍA MÁRQUEZ – U RITMU „VALLENATA“ Najvažnije što sam naučio nakon četrdesete jest reći ne onda kad treba reći ne. Gabriel García Márquez Nastojati napisati nešto novo o djelu Gabriela Garcíje Márqueza čista je glupost jer je o njegovu djelu napisano više stranica nego što ih sadrže njegova djela (ovdje izuzimamo biografije koje su objavljivane na raznim stranama svijeta). Može se reći da je o velikom Kolumbijcu već sve rečeno. No, kako bi se bolje razumjelo štivo o njegovim djelima, možda vrijedi truda pod- sjetiti na neke epizode vezane uz njega i njegovu obitelj te područje na kojemu je ona živjela: riječ je o pokrajinama Valledupar i Padilla, od kojih su kasnije stvoreni okruzi César i Guajira koji ih dijele. Premda je García Márquez rođen u Aracataki, može se tvrditi da je talent za vallenato naslijedio od bake. Puno godina kasnije, ljuljajući se u teškoj drvenoj stolici u svojoj velikoj kući u Villanuevi, danas Guajiri, Manola Socrrás pripovijedala je da ju je jednoga dana po- sjetila Tranquilina Iguarán, rođakinja njezina oca generala Sabasa Socarrása. Ona se „spustila“ (tako je rekla) sa svojom kćeri spremnom za brak jer je htjela provesti neko vrijeme izvan Aracatake. Namjera joj je bila razdvojiti Luisu Santiagu i seo- skog telegrafista u kojega se bila zaljubila. Zavodnik se zvao Gabriel Eligio García. Kao što je normalno kad je riječ o mladim ljudima, Manola je „držala ljestve“ Lu- isi Santiagi koja se dopisivala s Gabrielom Eligijom, koji joj je potajno slao brzojave iz Aracatake. Kako bi onemogućile njezinu strogu majku u namjeri da ih iznenadi, djevojke su skrivale primljene brzojave u slamnati krov kuće u kojoj su stanovale. Svaki put kad su htjele ponovno pročitati neke poruke, otkrivale bi da su ih nagrizli miševi i da su ostajali samo nečitljivi komadići. To je jako žalostilo zaručnicu. Premda su se roditelji snažno opirali, Luisa Santiaga se na kraju udala za Gabrie- la Elígija. U tome je braku 6. ožujka 1927. rođen Gabriel García Marquéz. Nakon žestoke borbe riječima García Marquéz pronašao je prikladan jezik za portretiranje likova koje je godinama stvarao, uzimajući za modele vlastite zemljake. U svoj nenadmašan stil unio je životnu snagu koja proizlazi iz njegove zemlje te iluziju i razočaranje koji su dio dana koji, kako je rekao pjesnik Aurelio Arturo 16 , 16 AurelioArturo (LaUnión, 1906. –Bogota, 1974.) – pjesnik, pravnik i sudac. Smatra ga se najvećim