Nova Istra

199 GABRIEL GARCÍA MÁRQUEZ pun elegancije, finoće i tuge. U romanu se ne skriva prirođeni emotivni otpor žene. Premda njezino srce misli sasvim drugačije, primjerice, kad zaljubljeni Florentino Ariza ustrajava na ljubavnoj izjavi, Florentina mu kaže: „Odlazi i nemoj mi se poka- zivati nikada više, dok god si živ. Nadam se ne zadugo...“ Tu je i uvijek neodoljivo ozračje Cartagene iz početka XX. stoljeća, u čijoj pozadi- ni poput rijeke ponornice teče tuga i izvire na kraju jednog sna – ovjekovječenog sna Florentina Arize o Fermini Daza u trenutku kad joj kaže: „Fermina, čekao sam ovu prigodu 51 godinu, devet mjeseci i četiri dana. Toliko vremena vas volim. Volim vas od prvog trena kad su vas moje oči ugledale, do sada. Ponavljam vam svoju zakletvu na vječnu vjernost i na doživotnu ljubav“. To je mitski grad čiji zemljovid obiluje pričama zbog kojih se uzdiše i zbog ko- jih se ljubav istovremeno shvaća kao najrealniji i najmagičniji ljudski osjećaj. „Grad koji – tvrdi doktor Urbino – mora biti otmjen jer smo ga četiristo godina nastojali uništiti, a nismo uspjeli“. Jedna vila nazvana gradom skriva strasti, žudnje i tajne nimalo beznačajnih lju- bavnih susreta: „ljubav duše je ona od struka prema gore, a ljubav tijela od struka prema dolje“ – rekla je Sara Noriega Florentinu Arizi koji joj je odgovorio da „ništa što se radi u krevetu nije nemoralno ako pomaže da se ljubav dalje nastavi“. Neki su jako nesigurni u taj osjećaj zbog ljubomore koja se javlja čak i u smrti:„Nikada nisam bila u istom krevetu s nekim drugimmuškarcem. Jao…osimmoga pokojnog supru- ga“, rekla je Fermina Daza. – „Sada je on u sanduku ispod zemlje. Tako sam sretna! Sretna sam jer tek sada sa sigurnošću znam gdje je kad nije sa mnom“. Posljednji romantičar iz romana, Florentino Ariza, svjestan je činjenice da je po- sljednji romantičar, onaj koji poput Nicole Di Barija kaže „kad ti dadem cvijet i šu- tim, mogu po izrazu tvojega lica i drhtaju tvoje ruke osjetiti voliš li me“. Premda se u romanu ne pojavljuje niti jedno jedino pismo Florentina Arize na- mijenjeno Fermini, nije problem shvatiti koliko je jaka njegova ljubav prema njoj. Kako da ne – ona je razvidna i zbog neprestane topline njegove ruke kad se susreće sa svojim tajnim ljubavnicama, osobito onda kad uvjerava udovicu iz Nazareta u ono što mu je u tome trenutku bio životni cilj – želi se predati Fermini kao djevac, ali s iskustvom. Uvjerio ju je da čovjek dolazi na svijet s određenim brojem spermija i da ih oni koji se njima, bilo iz osobnih ili nekih drugih dobrovoljnih ili prisilnih razloga ne koriste, zauvijek gube. Veliki povijesne osobnosti ljubavnim su žarom izazivale radost u srcu voljene žene. Samo ljubav može probuditi ekstremne osjećaje. Henrik VIII. poludio je za Anom Boleyn prije nego što je naredio da je se ubije, Napoleon je patio zbog Josefinina prije- zira, Perónu je Evita bila„obožavano blago“, Simón Bolívar je između bitaka pisao Ma- nueli Sáenz, Sigmund Freud odaslao je više od 900 pisama Marthi Bernays, Gabriela