Nova Istra

198 GABRIEL GARCÍA MÁRQUEZ Pedro Cuadro Herrera POSLJEDNJI ROMANTIČAR Mi ljudi s obale, najtužniji smo na svijetu. Gabriel García Márquez Gaceta (Novine) de Colcultura , 1981. Puno je godina Ljubav u vrijeme kolere bila najromantičnija knjiga latinskoameričke književnosti i zašto da ne, možda čak i jedno od najboljih svjetskih djela. Iste kva- litete ili čak i bolje od Romea i Julije Williama Shakespearea, Doručka kod Tiffanyja Trumana Capotea, Orkanskih visova Emily Brönte, Ane Karenjine Lava Tolstoja i Madame Bovary Gustava Flauberta. Ne može se ništa drugo reći za jednu sjajnu, iako tužnu ljubavnu priču u kojoj se kaže: „Ako te netko ne voli na način na koji ti želiš, to ne znači da te ne voli čitavim svojim bićem“. Autor romana je tipičnom odlučnošću više puta potvrdio da je to„njegova“ knjiga. Slažem se s Gabom koji je tvrdio da je to „njegova“ knjiga, ali toj tvrdnji treba dodati i ovu njegovu rečenicu:„Književnost, poezija i općenito, umjetnost, ne pripa- daju onome tko ih stvara, tko ih tvori, već onome tko ih treba“. Naravno, znam da je izjavom da je Ljubav u vrijeme kolere „njegova“ knjiga samo želio naglasiti da mu je omiljena i da bi želio da upravo ona ostane čitateljima u sjećanju. Rizična tvrdnja. Iako je, nema sumnje, pravi romantični i nezaboravan dar za ljudsku vrstu. Či- tati jedan ljubavni roman, roman poput Ljubavi u vrijeme kolere , ah, kakvo li je to zadovoljstvo! Uroniti u intimu jednoga para, ploviti među tajnama ljudske duše, otkrivati neko drugo razdoblje, neku drugu povijest, druge živote i, svakako, osjećati da autor svojim riječima izražava naše osjećaje koje mi ne znamo izraziti svojim. Ne zato što je „svijet bio tako nov da mnoge stvari nisu imale u imena i da bi se ukazalo na njih, trebalo ih je pokazati prstom“ ( Sto godina samoće ), nego zato što ta lepršava proza pruža isti užitak kao ljetni povjetarac usklađen s autorovim praćenjem koraka paradoksalno krhke Fermine Daza dok joj neprestano stižu pisma koja njoj, svojoj ljubljenoj, uz tiho zadovoljstvo tete Escolástice, potajno šalje Florentino Ariza i pre- tvara tu priču u osobno čitateljevo nasljeđe. Fermina Daza, Juvenal Urbino i Florentino Ariza tvore romantični trokut pre-