Nova Istra

197 GABRIEL GARCÍA MÁRQUEZ ljivi čitatelj njegovih djela. Kupio sam sve njegove knjige za svoju knjižnicu i šepi- rio se poznavanjem Maconda. Ali, djela su bila samo za knjižnicu; nisam ih čitao. Doduše, počeo sam recitirati neke rečenice o Gabitu koje je ponavljao čitav svijet i pjevati pjesmu „Žuti leptiri, Mauricio Babilonia...“. Svaki put kad sam bio u prigodi, podigao bih glas kako bi me se čulo:„Puno godi- na poslije, pred streljačkim vodom, pukovnik Aureliano Buendía prisjetio se onoga davnog poslijepodneva kad ga je otac poveo da vidi led...“. To je bio dobar način da pokažem veliko znanje o Gabitu – na isti sam način znao i druge slavne prve rečeni- ce: „U jednome mjestu u Manchi čijega se imena ne želim prisjetiti...“,„Došao sam u Comalu jer su mi rekli da je tu živio neki Pedro Páramo...“ Nekoliko sam puta išao na Sajam knjiga u Bogoti sa željom da osobno upoznam nobelovca, ali zbog čudnih igara sudbine, kad bih ja došao, García Márquez nije se pojavio. Ili obrnuto. Istina je da ga nisam uspio upoznati. Ni on mene. Jednom sam otišao na Hay festival u Cartagenu s istom namjerom. Ali, more, plaža i poneka tanga bili su jači od moje žudnje za književnosti. Ipak, vratio sam se kući govoreći još suverenije o Gabitu. Sada kad je nobelovac mrtav, iznimno sam odlučan da počnem čitati knjige Gar- cíje Márqueza. Premda, kad se bolje razmisli, smatram da u mojim godinama to više nema nikakve važnosti. Ali, svejedno, kakav je veliki književnik bio Gabito! Recite to meni koji imam sve njegove knjige u svojoj knjižnici!