Nova Istra

134 NOVI PRIJEVODI Vitaliano BRANCATI „Sjećate li se“, kazao je Giovanni smijući se, „da sam uvijek nakon ručka odlazio prileći? Sada ne osjećam više tu potrebu!“. „Tvoj krevet je još uvijek tamo“, kazala je Luisa. „Nismo ga ni taknule“, dodala je Rosa. „Ako se želiš odmoriti, samo pođi do svoje sobe!“ Giovanni se stao smijati, gledajući Ninettu kako grize nokat na kažiprstu. „Skoro, skoro“, rekao je, i dalje uz smijeh,„da bih probao vidjeti kako bi mi bilo u tome starom krevetu!“. „Ma daj, molim te“, uzviknula je Ninetta.„Moramo poći mojima!“ „Samo minuticu, da odem ispod deka i vratim se! Moraš mi dopustiti da si to priuštim!“ „Radi kako želiš! Treba imati puno strpljenja s tobom! Sjeti se da nas moji čekaju u tri!“ „Sve ću napraviti u deset minuta. Neću spavati, budi sigurna!“ Ono neću spavati okrenulo je sestre, koje su se pogledale u oči. Barbara se počela smijati, kao kokoš koja kašlje. „Što ti je?“, upitao je Giovanni. I Rosu i Luciju obuzeo je napad smijeha. „Ništa, ništa!“, kazala je Rosa obrisavši si oči pregačom i prva se uozbiljila. „Smi- jale smo se zbog nečega što se prekjučer dogodilo upravo u to vrijeme!“ „Dobro!“, kazao je Giovanni ponovno poprimivši ulogu gazde kuće. „Jesu li pro- zori u mojoj sobi zatvoreni?“ „Zatvoreni!“, uzviknula je Barbara skočivši sa stolice, požrtvovna i poslušna izraza lica.„Velim ti, sve je u redu!“ „Doviđenja, dakle!“ I Giovanni je izašao iz blagovaonice, idući korak po korak po starome hodniku, gdje je prolazeći dodirivao rubove stolova, stolica i vješalice, iza bijelih deka, obješe- nih o konopac umjesto zavjesa i paravana. U svojoj sobi već je na opip pronašao sve, jer su prozori bili zatvoreni, no na tre- nutak je upalio svjetiljku pored kreveta. Premda prozori nisu bili otvoreni tko zna otkad, svibanjsko Sunce, ulazeći kroz procjepe, miješalo je miris vlažnih ruža i plahta. Giovanni se polako razodjenuo i nakon što je pažljivo podignuo deke, tako da ih ostavi podignute, sišao je među meke plahte, poplune, deke i pokrivače za noge jer tako je bio namješten krevet. „Uuuuuu, kako je hladno!“, rekao je sklupčavši se i obgrlio si noge rukama.„Uuuu- uu, kako je hladno!“, prisjetio se starih prijateljevih riječi:„Sklupčaj se! Namjesti se!“. No, nije prošla ni minuta, a madrac se otvorio ispod njega, tako da je potonuo