Nova Istra

128 NOVI PRIJEVODI Vitaliano BRANCATI „kućanicu“, u „obiteljsku osobu“! Prihvatio je to tako i nije bilo potrebe to mijenjati! Jedna djevojka, Eleonora Lascasas, počela se družiti s njima. Bila je lijepa, i Ni- netta, gledajući u njezino lice kao u ogledalo, odmah je rekla: „Ja sam bila ista takva, s osamnaest godina!“. Te su riječi bile dovoljne da se Giovanni počne buniti, potiho i sa suprugom: „Ah, Eleonora, Eleonora je druga stvar!“. Djevojka je pridala kvalitetama sličnosti s Ninettom i onu da se pokazuje kao bun- tovna, osjetljiva, nikada mirna, bez mogućnosti da sjedi na jednome mjestu, uvijek u bijegu poput srne kada su u blizini bili muškarci. Nije trpjela njihove riječi, niti njihove osmijehe, a predugačko zadržavanje njihove ruke na njezinoj ispunilo bi je ljutnjom: buneći se, iščupala bi prste iz ruke koja joj je te prste držala i otišla bi potražiti zaklon pored balkona. Giovanni bi je slijedio, s očima poput očiju bika koji je vidio kako se miče jedan crveni mak na livadi. Pritisci gospođa „da se odluči“, koji su stalno rasli, prve Ni- nettine mučnine, luda ljubav prema njoj, nemirnost osjeta zbog slabosti živaca te činjenica da je Eleonora sličila predodžbi – buntovnoj i neuhvatljivoj, koja je o ženi vladala u Cataniji, sve ga je to polako približilo toj djevojci, uz čiju mu se pomoć, putem koji je bio manje izravan i tajanstveniji, učinilo da ulazi u jednu jako intimnu sferu Ninettina života. Eleonora ga je približavala supruzi na nezamisliv način, a s druge strane, zbog svog mu bijesa i odbojnosti prema muškarcima nije ulijevala strah poput drugih; slično je to bilo strahu jadnička koji ulazi u dvoranu iskušenja. Njihovo prijateljstvo bilo je na početku urota protiv muškaraca, koji su bili defini- rani odurnima, napornima, nevidljivima, ljepljivima. Onda su uslijedile žene: glupe, proždrljive, uporne, jednako tako ljepljive. Činilo se da se njihova ljubav oslobađa u rijetkome znaku trećeg spola, no one večeri kada je Giovanni poljubio Eleonoru, to se odvijalo na brzinu, kao i obično. Dva tjedna šetnji i kratkih poljubaca razveselili su Giovannija, koji, vraćajući se kući, nije osjećao nikakvo grizodušje spram Ninette, već mu se činilo da joj očima govori: „Znam kakva si bila s 19 godina“. Njegovo povjerenje u ženu uvelike je poraslo. U to se vrijeme, pateći od žgaravica, posebice tijekom rada u prodavaonici tkanina, usudio napisati joj olovkom: „Draga Ninetta, molim te da mi pošalješ po kuriru četiri tablete magnezija“. Na nesreću, Eleonora Lascasas je nakon prvih nekoliko dana prestala biti tako buntovna i postala je najnasrtljivija i najupornija od ostalih. Svoju netrpeljivost pre- ma muškarcima pretočila je u ljubav prema Giovanniju, koji je bio ošamućen povici- ma, lupanjem nogu, plakanjem, od kojih su neki dospjeli putem telefona i do njego- ve kuće. Najgore uvrede, gore nego one nekog dječarca s ceste kojem je drugo dijete zgazilo kapu, izlazile su iz tih djetinjih usta. Neke od njih Giovanni nije ni razumio