Nova Istra

113 Vitaliano BRANCATI (1907. – 1954.) DON GIOVANNI NA SICILIJI (ulomci) XII. Nova milanska kuća mirisala je na mlaku boju i vlažnu piljevinu, i Giovanni se na- kon prve noći požalio ženi. * 1 „Alo, Bože moj, ja to ne osjećam!“, kazala je Ninetta. „A ja da, u tolikoj mjeri da ne mogu spavati!“ „Zar je bio bolji miris paučine koji sam osjećala noću u Cataniji?“ „Svatko je navikao na svoj miris! Ali ja sada, ako se dobro poznajem, neću moći oka sklopiti.“ „Radi kao što sam ja činila na Siciliji: poprskaj jastuk kolonjskom vodom!“ Giovanni je poslušao ženin savjet i spavao je čvrsto, ali cijelu je noć sanjao da rukama drži glavu koja ga boli. Nakon tjedan dana naviknuo se na miris nove kuće i više nije imao potrebu da prije lijeganja poškropi jastuk s dvjema žličicama miri- šljave vodice. No, ono na što se nije uspio priviknuti bio je racionalni namještaj. Kretao se između kuboidnih stolica, preokrenutog klavira, čeličnih cijevi i okumea kao što se mačka vrzma ispred zida na kojem je nacrtano ognjište, nastojeći uzaludno, i če- sto uz ozljede kao posljedicu, ući glavom i šapama. Sav ga je taj namještaj držao uspravnim poput stupa, nespretnim, i nije bilo načina za opustiti glavu, spustiti se ili prileći. * Vitaliano Brancati: Don Giovanni in Sicilia , Milano, V. izd.,„Tascabili Bompiani”, posebno izd. za L’Espresso , 1988. U prošlome svesku objavili smo prijevod nekoliko prethodnih poglavlja Branca- tijeva romana. ( Op. ur. )