Nova Istra

112 NOVI PRIJEVODI Georges BERNANOS smrti, iscrpljenosti smrću... Izvanredan mir njegova lica pogodio je sve one koji su se približili njegovoj smrtnoj postelji. Princ pokriven bakrenom bojom, snom i nepokretnošću. Mišići se nisu ukočili, a skri- vajući zube, usne su se smješkale mladošću djetinjstva.“ Na pogrebnim obredima u crkvi Saint-Sévérin jedini službeni znak zahvalnosti znak je mladih svih društvenih staleža, španjolskih republikanskih prijatelja i dviju južnoameričkih vlada. U svom dnevniku 24. siječnja zapisao je: „Želimo stvarno ono što On hoće, želimo zaista, a da to ne znamo, svoje muke, svoje patnje, svoju samoću kad mislimo da želimo samo svoje užitke. Vjerujemo da se bojimo svoje smrti i da joj želimo umaknuti kad želimo stvarnu smrt kao što je On želio Svoju; naša je smrt uostalom Njegova smrt. Kao što on žrtvuje sa- moga Sebe na svakom oltaru na kojemu se slavi misa, tako iznova umire u svakom čovjeku u agoniji. Želimo sve ono što On želi, no ne znamo da to želimo, ne poznajemo se, grijeh nas sili da živimo na površini samih sebe, vraćamo se u sebe samo da bismo umrli, a ondje nas očekuje On.“ S francuskoga preveo: Božidar Petrač, Zagreb