Nova Istra

110 NOVI PRIJEVODI Georges BERNANOS 1931. – Objavljuje u „Figarou“, u kojem prihvaća mjesto urednika za književnost, sve do prosinca 1932. niz članaka koji će ga uvesti u polemiku s Francuskom akcijom (Maurras, Daudet, Pujo). Časo- pis „Réaction“ posvećuje mu poseban broj. 21. svibnja 1932. – Prekid s Maurrasom: „Zbogom, Maurras!“ Svoje će razloge objasniti u Skandalu istine , u kojem, suprotstavljajući među ostalim Maurrasovu misao Péguyjevoj, posebno piše: „Imam pravo govoriti, i to činim. Nije me Maurrasova misao svrstala uz Monarhiju. Nikada nisam bio repu- blikanac. Sa šesnaest godina vjerovao sam da je on čovjek žestoke akcije, da silazi na ulice. Vjerovao sam u to jer mi je on to govorio, jer mi to nije prestajao govoriti. Ne smatram ga kukavicom. Kažem da nijedan političar nije s manje stida iskoristio sliku opasnosti jer je dobro znao da joj se ne želi izložiti. I to mi je dosta“. 21. srpnja 1933. – Slomio je nogu u teškoj motociklističkoj nesreći (bit će prisiljen hodati na štakama). Teške materijalne prilike. Piše članke za „Marianne“ i „Jour“. 1934. – 1937. – Premješta se na Baleare, gdje u Palma de Majorci završava romane Zločin , Dnevnik seoskog župnika i Novu pripovijest o Mouchettei , koji će se pojaviti 1935., 1936. i 1937. Roman Dnevnik seoskog župnika dobio je Veliku nagradu za roman Francuske akademije, čime je zabilježen uspjeh veći od uspjeha romana Pod Sotoninim suncem. Jedan drugi roman, Loš san , napisan u onom razdoblju, izići se postumno 1950. Španjolski građanski rat odvraća pisca od romanesknoga stvaranja. Sada će, uz iznimku posljednjega poglavlja romana Gospodin Ouine (koji izlazi 1934.) i Razgovora karmelićanki , pi- sati samo eseje ili„borbene zapise“:„nisam ni polemičar, ni pamfletist, priznat će 1948. Još manje dok- trinarac. Bog zna koliko me bola košta što ne pišem romane. Za mene je to vrlo velika žrtva. No želim pokušati ljudima osvijetliti njihove reflekse poštenja, iskrenosti“. Na početku rata u Španjolskoj njego- ve su simpatije na strani Franca:„Vidio sam, živio sam u Španjolskoj u predrevolucionarno vrijeme, reći će uskoro u Velikim grobljima na mjesečini . Proživljavao sam to s malom skupinom mladih falangista, punih časti i hrabrosti, koji nisu prihvaćali sav program, no koje je, kao i njihova plemenitoga vođu, po- kretao snažan osjećaj za društvenu pravdu. Siguran sam da je prijezir što su ga prema republikanskoj vojci i ljudima glavnoga stožera, izdajnicima svoga kralja i svoje zakletve javno izražavali, izjednačivao njihovo opravdano nepovjerenje prema kleru vještu u trgovanjima i u izbornim prijevarama koje su se vršile pod zaštitom Narodne akcije i posredovanjem neusporedivoga Gila Roblesa“. No smućen zatim frankističkom represijom započinje redakciju Velikih groblja na mjesečini (kojih odlomci izlaze u tjedniku „Sept“, što ga uređuju dominikanci). Prihvaćena s hladnoćom, entuzijazmom ili ogorčenjem, Velika groblja na mjesečini izlaze u svibnju 1938. postavljajući europskim katolicima teško pitanje sa- vjesti. No pisac prijeti, „španjolsko iskustvo je možda bilo glavni događaj u mom životu. Izbliza sam vidio naličje španjolskoga križarskoga rata i frankističkoga čišćenja. Mogao sam promatrati do koje je dubine totalitarni otrov iskvario katoličke savjesti, pa čak i svećeničke savjesti. Ovdje ne želim reći više: dopuštam si to prepustiti svojoj knjizi. Tada je to bi vrlo snažan napad, i sve se pokušalo da ga se stavi na Indeks. Imam dobre razloge vjerovati da se je sam Pio IX. suprotstavio onakvoj osudi, odbija- jući dati takvo zadovoljstvo simonistima i ubojicama. ( Autobiografske bilješke )“ Pisac napušta Majorcu 27. ožujka 1937.: „Napustio sam 1937. Španjolsku da bih ponovno ušao u Francusku. Poraz savjesti predvidio je poraz vojske. Trostruka pokvarenost, nacistička, fašistička i marksistička, nije poštedjela gotovo ništa od onoga što su me bili učili da poštujem i ljubim. Gotovo odmah napustio sam zemlju. Slobodnom čovjeku više nije bilo moguće u njoj živjeti ni disati. ( Autobiografske bilješke )“ 1937. – 1945. – Dva mjeseca prije Münchena, pun gnušanja prema ponašanju demokracija, Bernanos