Nova Istra

109 Georges BERNANOS NOVI PRIJEVODI menu može usporediti s prijateljstvom koje je pisac imao dvanaest godina prije s otcem Lagrangeom). Jedini svjedok bio je pisac Léon Daudet. U tom braku rodit će se između 1918. i 1933. šest sinova: Chantal, Yves, Claude, Michel, Dominique i Jean-Loup, „najmiliji i najbolji na svijetu“, kako je 1926. napisao bar o prvoj četvorici. 1918. – 1922 . – Bio je inspektor u osiguravajućem društvu; nastavlja pisati gdje može, a kao posljedica toga pisanja nastat će roman Pod Sotoninim suncem : „Prisiljen zarađivati za život osiguravajući ljude, napisat će u jednom pismu iz lipnja 1926. Frédéricu Léfevreu, provodim svoje slobodno vrijeme po hotelima i na kolodvorima. Stranicu ovdje, stranicu ondje…Kad se tako iznudi jedna knjiga, redak po redak, može se smatrati iskrenom“ ( Zalazak staraca ). Surađuje u nakladničkoj kući„L’Univers“, u kojoj se sprijateljuje s Robertom Vallery-Radotom, koji se njega prisjeća ovim riječima:„Njegovi učitelji bili su Balzac, Bloy, Barbey d’Aurevilly, Dostojevski, Conrad, posebice Conrad u romanu Srce tame . Malo suvremenika, osim Péguyja. Tek je bio upoznao Pirandella zajedno s Proustom. Léon Daudet, kliničar i analitičar psihičkih stanja, u romanima Nasljedni sifilis i Svijet slika zanima ga usporedno sa studijem Freudove psihoanalize.“ Jedna od njegovih najbolji novela, Madame Dargent , izlazi u „La Revue heb- domadaire“ (siječanj 1922.). 1926. – U travnju se pojavljuje roman Pod Sotoninim suncem u zbirci „Le Roseau d’or“ koju uređu- ju Jacques Maritain i Frédéric Lefèvre (tajnik Stanislas Fumet): „U povijesti francuske književnosti, piše Michel Estève, roman je prvi put iznimno snažno prizivao svijet nadnaravnoga. Po dubini i snazi ostavljao je daleko iza sebe romane kršćanskoga nadahnuća poput romana Louisa Artusa, Baumanna ili Huysmansa koji su pisani do 1910.“ Postignuti uspjeh romana navodi Bernanosa da ostavi mjesto osiguravatelja, da živi samo od svoga pisanja, da radi ono što mu je„nametnuto“:„Književno me zvanje ne privlači, rekao je 1919., ono mi je nametnuto. To je jedino sredstvo koje mi je dano da se izrazim, odnosno da živim. Za sve, emancipacija, oslobođenje unutarnjega čovjeka, ali za mene nešto više: uvjet moga moralnoga života.“ (A 1945. dodat će: „Umijeće pisanja nije više umijeće, to je pustolovina, a iznad svega duhovna pustolovina. Sve su duhovne pustolovine Kalvarije“.) U studenomu 1926. u „La Revue universelle“ izlazi Sveti Dominik . Potkraj godine Vatikan objavljuje osudu Francuske akcije. Kako već dugo nije bio „camelot du roi“ (kraljev vitez), Bernanos žestoko reagira braneći čast katolika koji pristaju uz društvo, a da pritom ne dijele njegov „vremeniti primat“: „Tragičan prijezir kojemu će Bog biti sudac, budući da je suprotstavio ono što nijedno francusko srce ne bi trebalo razdvojiti, po- slušnost i ljubav“. No s vremenom piše Maurrasu:„Ono što vam nedostaje, mi, mi smo to imali. Mi smo bili kvasac koji pravi tijesto iznutra i čini učinkovitim težak napor radnika. Vi ste nam davali talent, mi smo vam donosili prijeko potrebnu, Božansku Milost“. 3. siječnja 1927. – Umire mu otac:„Javljam vam, piše jednom prijatelju, sretnu smrt svoga oca, koji je ušao u spokoj, u nedjelju ujutro, u dva i pol. Molite se za njega i za nas.“ U istom mjesecu odbija Legiju časti; opet će ju odbiti 1938. i 1946. 1929. – U travnju se pojavljuje roman Radost , koji je u prosincu dobio nagradu Fémina;„Revue blan- che“ objavljuje Ivanu nevjernicu i sveticu . 1930. – Poslije smrti majke (8. ožujka) ljeti boravi neko vrijeme na liječenju u Véseneuxu (proživljuje krizu straha).