Nova Istra

106 NOVI PRIJEVODI Georges BERNANOS bijedio život, uvijek s istim nezaustavljivim poletom, s djetinjim pogledom 38 . Dugim ravnomjernim koracima, s bijednom prosjačkom torbom na leđima, pra- znih džepova prevalio je više kraljevstava, a sada kad je legao, ostavio je svoju pro- sjačku torbu, no nije izuo svoje velike cipele. Spreman je ako ga Bog ponovno podi- gne. Ništa ne ostavlja iza sebe. Njegova braća spalit će ili rasuti njegova pisma, knjige koje je svojom rukom obilježio, njegov putni štap, njegovu odjeću, željezni lanac kojim se bičevao svaku noć s onim snažnim hropcem kojega je jeka odjekivala sve do posljednje ćelije braće koja su ga užasnuta slušala. Onda bi se sav krvav zamotao u svoj plašt pa se ispružio na klupu ili stol. Ovaj put zauvijek se ispružio. Ni sjećanje na goleme napore ili na vrlo teška trp- ljenja, na propovijedi ni na čuda ne odvraća ni za tren njegovo srce. Samo se boji da će se poslije njegove smrti njegova braća dati uvući u suviše udoban život, i čim doznaje da redovnici proširuju samostan i grade više ćelija, vide ga kako plače, zatim kako plane u strašna proklinjanja, prijeteći Božjim prokletstvom svakomu tko bi u njegov red uveo uporabu vremenitih posjeda. Prenijeli su ga na brježuljak gdje je zrak čist, no on se boji da će ondje zadržati njegovo tijelo. „Bogu se ne mili da budem pokopan igdje drugdje doli pod vašim nogama!“ Odnose ga na pleteru do samostana svetoga Nikole. Polažu ga na zemlju sva oblivena znojem. Stjepan Španjolski 39 briše ga lanenom krpom. Ventura iz Cre- mone 40 sluša njegovu opću ispovijed. Onaj mali dah što ga brat osjeća na svom licu, to je sve što je od velikoga glasa koji je uznemirivao Rim ostalo, to je i isti glas koji je toliko puta u noćnoj samoći razdirućim krikom dozivao Boga, ričući za nevjernike, krivovjernike, Židove, i koji je u čudesnu zanosu opće ljubavi čak nastojao iznuditi samu Očevu pravednost, moleći za prokletnike – ad in inferno damnatos extendebat caritatem suam 41 . Braća su se skupila kako bi uhvatila, ako je moguće, bar nešto od riječi koja se gasila. Dominik učini znak rukom, oni se približe. Po poniznoj svečevoj gesti prepo- znaju da se želi javno ispovjediti i da mu je teško na srcu. Onaj koji se pojavio u snu papi Inocentu III., noseći na leđima Lateransku crkvu, papinski savjetnik, savjetnik vladara, sudac tolikih sudbina, učitelj i zakonodavac tolikih savjesti, otkriva li možda 38 Nostalgija za djetinjstvom jedna je od najčešćih „opsesija“ u Bernanosovim zapisima. Osim toga, smrt je, za Bernanosa, tajanstveno povezana s djetinjstvom. 39 Bio je jedan od prvih koji je 1219. u Bologni postao brat propovjednik, a sam ga je Dominik poz- vao. Bio je provincijal Lombardije od 1229. do 1238. i nadbiskup u Torrèsu na Sardiniji oko 1249. 40 To je Bernanosova pogrješka i pogrješka njegova izvora, o. Petitota: u pitanju je Ventura (Bonven- tura) iz Verone, prior samostana u Bologni poslije kolovoza 1221. 41 „Širio je svoju ljubav na osuđene na pakao“. Navod preuzet od Henrija Petitota, op. cit ., str. 470., koji se odnosi na svjedočanstvo fra Venture iz Verone.