Nova Istra

104 NOVI PRIJEVODI Georges BERNANOS s tolikom sigurnošću raspršuje svoju braću!“ 33 Zapaljivi apostol ima protiv sebe, gotovo posvuda, dekane, kancelare, arhiđakone, biskupe, ali ima na svojoj strani papu. Prihvaća se reforme rimskih redovnica, utemeljuje zajednicu svetoga Siksta uz pomoć nekih svojih djevojaka iz Prouillea, koje je na brzinu pozvao. Neprekidno slijede papinska pisma i bule te slamaju otpore u Parizu, u Prouilleu, Toulouseu, Madridu, samom Rimu. U veljači 1220. krakovski biskup dovodi u Rim četvoricu svojih svećenika. Dominik od njih učini četvoricu propovjednika, te ih dva mjeseca poslije toga pusti u juriš na Poljsku. Odlaze veoma daleko prema istoku, blizu Kar- pata, gotovo do granice s kumanskom zemljom. Oh! blaženi Otac računa kako će im se vrlo brzo priključiti! No najprije želi održati Prvi opći zbor reda 34 ... Preostaje mu još samo osam mjeseci života. Pogledom duše može brojiti na svim stranama svoje samostane, sutra bez sumnje suparnike najstarijih i najbogatijih opatija. Svi oni priori – neki od njih znamenita roda, izobraženi na najboljim svjetskim sveu- čilištima, slavni govornici, pouzdani teolozi, tako da ih, po snazi stvari i primjeru utemeljitelja, vidimo posvuda ne samo kako propovijedaju protiv krivovjerja, nego i kako progone pokretače, uvjeravaju ih ili izručuju svjetovnoj vlasti (tako da će sinovi, puni umiljatosti terorističkih sankilota ujediniti u istoj časnoj mržnji Propovjed- nike i Inkviziciju) 35 – ubiru na stotine zaklada i darovnica. Dokle sve ne će stići moć novoga reda?... U tom trenutku Dominik je odlučio ostaviti sva stečena imanja, posjede i desetine i njegov prvi opći zbor zaključio je o drugom i svečanijem savezu, ovoga puta nerazrješivu, savezu sa Svetim Siromaštvom. Svečano i simbolički uni- štava povelje pred sabranim kapitularnim ocima. A kako su ti siromašni ljudi došli iz dalekih krajeva, uz cijenu velikoga umora i odricanja i mogli bi pasti u napast i popustiti kojoj slabosti na putu povratka, odlučio je ubaciti u pravilo, izrijekom, 33 Usp. Jordan Saksonac, op . cit ., § 62. 34 Zbor se održao 17. svibnja 1220. u Bologni. S toga zbora nekoliko je važnih odlomaka izvornih pravila reda. Usp. M.-H. Vicaire, op. cit. , 113 i sl. 35 Stendhal, primjerice, u svom djelu O ljubavi , na kraju 51. poglavlja, naslovljena„O ljubavi u Provansi od 1328. kada su Toulouse zauzeli barbari sa Sjevera“, govori o„strašnom svetomDominiku“ i„uža- sima Inkvizicije“. No i Bernanos, nekoliko godina poslije, izmijenit će u svezi s tim svoj sud. Napisat će dakle u svom djelu Les Grands Cimitières sous la lune (Velika groblja na mjesečini) : „S misliocima poput Doriota sumnjam da ćete do dobra cilja dovesti intelektualnu Obnovu Proletarijata koja se povodi za onom koju je neko vrijeme u Francuskoj predlagao stari Renan. Sveti Dominik sanjao je o nečem sličnom za Kršćanstvo, o širokoj obnovi nauka kojega su začetnici trebala biti njegova Braća Propovjednici. Po primjeru današnjih komunista, ondašnji su Heretici dovodili u opasnost vjeru i posjede vladajućih klasa. One ipak nisu gubile vrijeme da vladama objasne kako Vjera može čekati, ali da spas Vlasništva zahtijeva energične mjere. Tako da su Propovjednici dali osnove za široko izvođenje čišćenja istovjetna onomu koje sam vidio kako funkcionira u Španjolskoj i ime kojega je, u Povijesti, Inkvizicija“ (usp. Essais et écrits de combat , op. cit., str. 390).