Nova Istra

103 Georges BERNANOS NOVI PRIJEVODI susrećemo sveca u Narbonneu, zatim u Prouilleu. Zajednica redovnika smjestila se u Toulouseu. Nacrt prvoga pravila bio je utvrđen; on pokreće najsmioniju novost: ukidanje manualnoga rada, što ima za posljedicu odricanje od teritorijalnih posjeda. Iste godine, 28. kolovoza, učitelj propovjednikā preuzima priorat u San Romanu, prvi regularni samostan reda. U prosincu vraća se u Rim, gdje dobiva od Inocentova nasljednika Honorija III. svečano odobrenje. Od proljeća 1217. iznova se nalazi u Languedocu, unatoč svim savjetima, s izvanrednom odvažnošću, dok pobuna grmi u cijeloj provinciji, raspršuje svoju braću – sedmoricu u Pariz, četvoricu u Madrid – i sam se vraća u Rim s jednim jedinim subratom kako bi tamo gotovo odmah utemeljio samostan svetoga Siksta. Već je okupio tridesetoro braće, ali vjeran svojoj čudnovatoj maksimi da „pšenično zrno gnjije ako se nagomila, a donosi plod ako se posije“, prebaci dio svoje trupe u Bolognu, čije je Sveučilište suparnik Pariškomu. Zatim odlazi u Francusku, gdje doznaje za užasnu smrt Simona de Montforta 30 i propast križarske vojne. Temelji u Prouilleu i Toulouseu su u opasnosti: lijepa prigoda da uzme od smanjena brojnoga sastava dva brata te ih, budući da je Lyon prijestolnica valdenškoga krivovjerja, pošalje u Lyon. Uostalom, nije mu bilo mo- guće slijediti ih jer je već u Španjolskoj, gdje u Segoviji utemeljuje samostan Santa Cruz, prelazi Pirineje, zaustavlja se u Prouilleu upravo toliko da svakoj od svojih dragih kćeri dade lijep stolni pribor od ebanovine što ga je ljubazno za njih nosio u svojim bisagama, bježi u Pariz, povevši brata Bertranda de Garrige 31 . Tamo zatječe trideset redovnika. Dovoljno da utemelji jednu za drugom kuće u Reimsu, Metzu, Orléansu, Poitiersu, Limogesu, a pet tjedana poslije toga odlazi u Italiju, kamo, na- ravno, uvijek dolazi pješice. Uostalom, jako se žuri da sve dovrši, još sebe optužuje da je odveć spor, jer, evo, pustio je bradu i priprema se da konačno – nakon tolika kašnjenja – stigne u legendarnu zemlju Kumana – bez dvojbe u svrhu ispaštanja svoje lijenosti i poradi otpuštenja vlastitih grijeha. U rujnu 1219. nalazi se u Bologni, gdje je propovijed njegova sinčića Reginalda 32 , kazuje kronika, bljesnula kao munja. Zajednica svetog Nikole u punom je procva- tu: u njoj se od učiteljeva najdražeg učenika očekuju čudesa. Dovoljan razlog da ga pošalje u Pariz. „Divno je, piše blaženi Jordan Saksonac, vidjeti slugu Božjega kako 30 Umro je 25. lipnja 1218. pri opsadi Toulousea. Bio je neosporni vođa vojnoga pohoda. Njegova smrt ne označuje kraj, ni slom vojnoga pohoda, nego njegovu preobrazbu u osvajački rat, nakon kraćega kolebanja i nekoliko nevažnih albigenških pobjeda. 31 Jedan od prvih Dominikovih učenika. Bio je na čelu toulouškoga samostana. Od 1221. provincijal je Provanse; utemeljuje samostan u Montpellieru. Umire 1230. 32 Brat Reginald Orleanski uistinu je spasio samostan u Bologni: nadaleko su bili poznati njegov utjecaj i njegova odvažnost. U Parizu, gdje je umro nedugo poslije svoga dolaska, razvio je veliku aktivnost.