Nova Istra

102 NOVI PRIJEVODI Georges BERNANOS Osim toga, među katarima naći će licemjere koje valja razotkriti, slavohlepne koje valja poniziti, neznalice koje valja posramiti. No ja ga vidim kako prezire takve lake pobjede, i on na njih bez sumnje uopće ne pomišlja. No budući da se najbolji među „savršenima“ nalaze u Fanjeauxu, među fanaticima, uz veliku opasnost za svoj život juri on tamo da se sakrije. I čim je priveo Bogu devet dama sitnoga plemstva, uteme- ljuje s njima kuću u Prouilleu 25 – svoj prvi i ponizni plijen. Gotovo odmah papa Inocent III. pozvao je u pomoć kršćanstvu kralja Francuske, vojvodu od Burgundije, grofa od Champagne 26 . Osamnaest mjeseci poslije toga pao je Béziers, zatim Carcassonne 27 . Sljedećih sedam godina bujica ljudi dolazi i prolazi nesretnom zemljom. Kad se povukla, Prouille još uvijek stoji, a Dominik se, zajedno s biskupom Fulkom 28 , čvrsto smjestio u Toulouseu. Pa ipak, nakon deset godina ne- prestanih propovijedanja svetac ima samo sedam drugova. Svatko bi se obeshrabrio, ili bi bar pokazao malo žurbe da nadoknadi izgubljeno vrijeme: no on mirno šalje svoju malu trupu učitelju Stavensbyju, koji u samom Toulouseu predaje apologeti- ku i teologiju 29 . Takva hladnokrvnost nagoni nas na razmišljanje. Institut „apostolskih misionara u Toulouseu“ datira iz 1215. Dominik je u četr- deset petoj godini svoga vijeka, a umrijet će šest godina poslije toga. Usud velikih ljudi podložan je općemu pravilu: čini se da njihova sreća ima svoju mladost, svoju zrelu dob, svoj zalazak, svoju potpunu staračku nemoć. U Marengu sve se sređuje; u Waterloou sve propada. No život sveca ima drugi ritam. Njegovi su početci polagani, često neugodni; protuslovlja dolaze izvana, a čini se da dolaze i iznutra. Zatim, kad je djelo pronašlo svoju tajanstvenu ravnotežu, kao da je iščupa- no iz zemlje pa uzlijeće. Svi povjesničari svetoga Dominika posvećuju istraživanju tih posljednjih šest godina više od polovine svojih stranica. Ta usiljena suvišna opširnost izvrgava se opasnosti da ostavi čitatelja neosjetljivim za tako dragocjen zanos. Bula kojom Ino- cent III. uzima pod svoju neposrednu zaštitu samostan u Prouilleu donesena je 8. listopada 1215. Dominik i biskup Fulko tada se nalaze u Rimu. U siječnju 1216. 25 Utemeljena je 1207. 26 U tijeku 1207. rimske vlasti (legati i papa) uviđaju neučinkovitost misija u toulouškoj grofoviji, sve se jasnije usmjeruju prema oružanom pohodu, do kojega dolazi sljedeće godine. 27 Béziers je pao u srpnju 1209.: strašan masakr obilježuje zauzeće grada. Carcassonne je pao u ko- lovozu, dogodio se novi masakr. 28 Fulko je izabran na biskupsku stolicu Toulousea 1204. kao nasljednik prijašnjega biskupa, osum- njičena zbog naklonosti prema hereticima. Fulko, bivši trubadur, odan papinim legatima, žestoko se borio protiv albigenza. Umro je u prosincu 1231. 29 Riječ je možda o učitelju Alexandreu Stavensbyju. Usp. Bede Janett, The English Dominicans , Lon- don, 1921, str. 2, 3 i 16.