Nova Istra

583 Andrea Zorka KINDA-BERLAKOVIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI gradišćanski Hrvati i kako se pojavio subetnonim Gradišćanski Hrvati , uz koji asi- milanti konotiraju poseban narod koji nema „matične domovine“ , te upozorava na opadanje ( korodiranje ) hrvatske svijesti kod dijela gradišćanskih Hrvata, što ide u prilog asimilantima. Književnom standardizacijom jezika Hrvatâ u Gradišću bavi se autor u drugome poglavlju, gdje prikazuje kako su gradišćanski Hrvati početkom 70-ih godina 20. stoljeća počeli normirati svoj čakavski ikavsko-ekavski književni jezik s nakanom da se zaustavi asimilacija i pospješi književno stvaralaštvo te tako ojača hrvatska etnička samobitnost. U sljedeća dva poglavlja Nesuglasja sa stavovima akademika Nikole Benčića i Zbu- njujuće teze Irvina Lukežića autor navodi svoja nesuglasja s nekim hrvatskim (i gradi- šćanskohrvatskim) te madžarskim književnim kritičarima koji su, po njegovu sudu, gradišćanskohrvatsku književnost, a time i Juricu Čenara, vezali u preuske okvire književnosti ove manjine, često tvrdeći da se književnost izolirane narodnosne sku- pine ne može i ne smije mjeriti mjerilima matične književnosti. Đuro Vidmarović niječe ove tvrdnje uz prigovor da ovakav sud djeluje destimulativno na stvaralaštvo tih književnika i da za svaku književnost vrijede univerzalna pravila, upozoravajući uz to na činjenicu da nema jednih mjerila za vrednovanje književnoga djela pisaca neke etničke manjine i drugih mjerila za vrednovanje pisaca koji žive u matičnom narodu. Književnost ne može živjeti u getu i stoga Juricu Čenara, punim pravom, svrstava u okvire ukupnoga suvremenog hrvatskoga pjesništva. Nakon uvodnih razmatranja, bez čijeg poznavanja nije moguće objektivno suditi o stvaralaštvu Jurice Čenara, autor objašnjava Tko je utjecao na književno formiranje Jurice Čenara , te svoje tvrdnje potkrepljuje brojnim primjerima iz bogata autoro- va opusa. Ovaj pjesnik i prozaik bio je i djelimice još jest pod utjecajem obitelji, škole, gradišćanskohrvatske književnosti, pjesništva većinskoga naroda u Austriji (austrijske književnosti), poglavito Bečke grupe, književnosti matičnoga naroda te društvenog konteksta Hrvata u Gradišću. Ipak, čimbenik prevagnuća u njegovu stvaralaštvu Čenarova je vlastita kreativnost i inovativnost. U poglavlju Hrvatska narodnosna pregnuća Jurice Čenara Vidmarović predstavlja društveni rad i angažman Jurice Čenara. Ovdje svakako moramo spomenuti njego- vu dugogodišnju borbu protiv asimilanata, predvođenih političkom skupinom„Pre- zidijem socijalističkih mandatarov iz hrvatskih i mišanojezičnih općin“ te njihovim predsjednikom Fritzom Robakom, koji su omalovažavali hrvatstvo. U tim, 70-im godinama 20. stoljeća, kod gradišćanskih Hrvata obilježenih borbom i aktivizmom za manjinska prava, Jurica Čenar kao član, a kasnije i predsjednik „Hrvatskoga aka- demskoga kluba“, udruge gradišćanskohrvatskih studenata u Beču, svjesno i oštro sudjeluje u borbi za dvojezične mjestopise, za hrvatski kao drugi službeni jezik u