Nova Istra

582 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Andrea Zorka KINDA-BERLAKOVIĆ na neophodno (npr.: domovina: domovina dom vina ) . Čenar je vrlo produktivan u jeziku; ipak, očigledno je kako je za njega važno pisati pjesme na više razina: uz jezik dominiraju, naime, ritmičnost, glasovnost (razbijanje riječi, anafore, glasovne paralele, itd.) te vizualnost (zorno pjesništvo). Od objavljivanja prve zbirke prije točno trideset godina pa do zadnjih pjesama ostao je vjeran stilu koji je desetljećima pomno izgrađivao. Tako je stvorio smišljenu cjelinu, zapravo neku i vidljivu i čujnu vrstu dijaloga sa zbivanjima u svijetu oko sebe. Ne pretjerujem ako ustvrdim sljedeće: Ako uzmemo u obzir da je Blazović sa zbirkom „Rosa i dim“ širom otvorio prozor gradišćanskohrvatske kuće te unio ele- mente modernoga pjesništva u nju, za Čenara možemo reći da je počeo rušiti stare i dotrajale zidove te kuće kako bi na starim temeljima izgradio novo. Đuro se Vidmarović ovom knjigom dakle, bavi Juricom Čenarom, hrvatskim aktivistom i pjesnikom. Autor je knjigu koncipirao vrlo opširno, a postavljenom temom bavi se temeljito. Čenarom se dosad, doduše, bavio veći broj knjiženih kriti- čara, međutim ne ovako široko i duboko. Velika je vrijednost ove knjige u tome što autor Juricu Čenara – danas sigurno najpoznatijeg, najcjenjenijeg i najutjecajnijeg suvremenog pjesnika gradišćanskih Hrvata – predstavlja široj hrvatskoj javnosti, kojoj je pisac dosad bio više-manje nepoznat. Pri tome ne smješta Čenarovo pjesnič- ko ostvarenje u uzak korpus gradišćanskohrvatske književnosti, kao što se to dosad najčešće činilo, već ga neposredno veže za ukupnu književnost matičnoga naroda, stavljajući ga time u red s najpoznatijim suvremenim hrvatskim pjesnicima. Poslije kratkoga uvoda, rukopis je podijeljen na 11 poglavlja. Uz to knjiga ima sažetak na njemačkome jeziku, imensko kazalo, priloge iz pismohrane Jurice Če- nara, te foto-dokumentacijske priloge. Prije sadržaja, koji je priložen kao zadnja stranica rukopisa, možemo naći i bilješku o autoru. U kratkom uvodu autor čitatelja upoznaje s tematikom i s punim pravom govori o Jurici Čenaru kao vodećem mo- dernistu u pjesništvu Hrvata u Gradišću te modernistu u ukupnome suvremenome hrvatskom pjesništvu. U prvome poglavlju pod naslovom Problemi s velikim početnim slovom „G“ u po- krajinskom nazivu hrvatske narodne manjine u Gradišću (Burgenlandu ) autor se vrlo opširno bavi nazivom ove hrvatske manjine, nekoć zapadnougarskih Hrvata, od godine 1921. gradišćanskih Hrvata, a u zadnje vrijeme gradišćanskih i/ili – mimo pravopisne norme – Gradišćanskih Hrvata. Pretpostavljamo da autor ovu temu obrađuje vrlo potanko, na čak dvadeset kartica, jer želi ukazati na činjenicu kako je naziv ove manjine vrlo važan zato što utječe i na razvoj samoga identiteta pri- padnika manjine. Vidmarović kronološki i zorno – uz mnoštvo replika na dosad objavljeno mišljene drugih autora na ovu temu – prikazuje kako je nastao etnik