Nova Istra

581 U MATICI HRVATSKOGA PJESNIŠTVA Đuro VIDMAROVIĆ: Jurica Čenar – Hrvatski pjesnik iz Gradišća ,„Naklada Bošković“, Split, 2015., 281 str. Jurica Čenar, hrvatski pisac i aktivist, rođen je godine 1956. u hrvatskome selu Dol- nja Pulja kao treće i najmlađe dijete. Nakon osnovne škole i gimnazije upisuje studij gospodarstva u Beču. U studentskim danima zalaže se i bori za prava gradišćanskih Hrvata, prvo kao član, kasnije kao predsjednik Hrvatskoga akademskoga kluba. Od 1983. zaposlen je u Hrvatskoj redakciji austrijske televizije ORF gdje radi i danas. Uz svoja književna ostvarenja, pjesničke zbirke „misi misli“ (1983.),„mi svi“ (1992.) i „posvete“ (2006.) te roman „svojemu svoj“ (1993.), Jurica je Čenar urednik ili su- urednik nekoliko monografija: Kolo Slavuj (1981.), Bog u Dahavi – Spominki farni- ka Semelikera (1988.), Spominki Martina Meršića st. (1993.). Godine 1997. izdaje kompaktni disk „Vidovinka – Gradišćanskohrvatske balade“. Bez pretjerivanja možemo reći da je Jurica Čenar najzanimljivija pojava u su- vremenom pjesništvu gradišćanskih Hrvata. Njegovom prvom zbirkom misi misli (1983.) predstavio se publici kao pjesnik novoga izraza i svojim je načinom pisanja iznenadio, a dijelom i šokirao gradišćanskohrvatsku javnost. Čenar ne progovara u rečenicama, ne koristi ni interpunkcijske znakove, jednostavno se poigrava riječima i glasovima ( jezik naš rič bič vič: ćeš znaš zač još tvrd živ naš ). Nabrajanjem riječi te njihovom konotacijom stvara poseban ugođaj (npr.: žitak: ishod zahod dojt projt ). Kod njega dominiraju ironija i igra (npr.: hrvati se: hrvat se hrva s hrvatom za hrvat- stvo hrvaju se ki je hrvatiji ). Uz to i razbija formu kako bi pjesnički izraz sveo samo