Nova Istra

577 HODOPIS ANDRIANE ŠKUNCA Andriana ŠKUNCA: Hodopis: rubovima otoka , Ogranak Matice hrvatske Novalja, Grad Novalja, 2013., 259 str. Andriana Škunca u ovome radu povezuje fotografiju i poeziju. Sliku i pismo. Foto- grafije u knjizi„Hodopis rubovima otoka“ lišene su tragova ljudi, prikazuju ili krajo- lik na Pagu, otoku koji je trajna autoričina preokupacija, ili pak nalazimo interijere – napuštene kuće, ognjišta. Fotografija je medij prisutnosti i nestajanja. Ona nam pokazuje„ono što je bilo“. Stoga i ove fotografije govore upravo o ljudima, o uspome- nama na jedan davni, izgubljeni svijet djetinjstva. Svijet u kojem su se oko ognjišta okupljale žene i djeca. Fotografije danas zapuštenih kuća govore upravo o tome: emaniraju čežnju i melankoliju koju vežemo uz prolaznost. Smrt je eidos fotografije, piše teoretičar Tonči Valentić, jer fotografija svjedoči o postojanju nečeg, ali je i slika umrtvljenja, smrti. Ona usmrćuje objekte, svjedoči o njihovu postojanju, a zauzvrat ne nudi ništa osim repezentacije. Ostaje samo čežnja i praznina. Stoga i nije slučajno da Andriana Škunca navodi misao Alberta Camusa:„Medite- ran je razdvajao u meni dva svijeta, jedan u kojem su u ograničenim prostorima saču- vane uspomene i imena, drugi u kojem pješčani vjetar briše tragove ljudi po beskraj- nim prostranstvima“. Takav je i Mediteran ove podrijetlom paške pjesnikinje. S jedne strane vezan uz intimu i obiteljsku povijest (uspomene) i, s druge strane, nepregledan otočki imaginarij u kojemu se povezuju razni slojevi prošlosti. Hodanje otokom na- čin je na koji pjesnikinja proučava „mitsku postojbinu svojih predaka“. Zanimljivo je da prostor o kojemu piše ima i metafizičku dimenziju, pa se i njen hodopis pretvara u svojevrsno hodočašće, jer riječ je o povezivanju fizičkog i metafizičkog, opipljivog i onog što je ne-tvarno – energije koju emanira tlo i svi slojevi koji čine poetiku otoč- nosti. Pag je najduži i najrazvedeniji otok Jadranskga mora. On je izbijeljen od soli, s velebitske strane dakako nije šumovit, već je kao neki Mjesečev krater.

RkJQdWJsaXNoZXIy NjQyNzA=