Nova Istra

575 Nevenka NEKIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI kralja Zvonimira “. Svi koje je progutalo vrijeme ostaju u ovomu pjesničkom zapisu, ne samo u mimetičkom i dokumentarnom sloju. Uspomene zamjenjuju izgubljenu nazočnost, metafore preskakuju krčke krajolike, kamene domove, krošnje i bjelinu ovčjega runa, a vile čuvaju crkvicu svete Luce u Jurandvoru. Zavičajnost se nikada ne gubi. Ona je popudbina za vječnost. Ona uvijek više daje negoli što prima. Ona je okvir pojedincu, samcu, izgubljeniku koji i kad ništa nema, ima taj zaustavljen vremenski i prostorni djelić svemira koji pripada samo njemu. Vraća mu se u tihoj dubini godina, kad ga Sofrosyna, muza umjerene mudrosti, podsjeti na izvor njego- va bića – djetinjstvo i zavičaj. To je ponekad i štit od strahota suvremenoga svijeta. Pjesnici mogu izreći i ono neiskazivo, ostajući na riječi koja čini knjigu, spremište za nezaborav nestajućega svijeta. Čežnja da se u apoteozi zaključa pjesnička riječ počiva u antologiji Katice Iva- nišević. Koliko tu ima dijalektalnoga jezičnoga blaga koje je stoljećima počivalo u dušama pjesnika kao srčika što je davala sokove svemu što se dogodilo kasnije, ili je bila poredbena vrijednost! Svaka riječ ima zadaću da čuva miris, zvuk, oblik ne- čega, estetsku ili etičku vrijednost, ruku majstora koji je davno umro, ostavljenost predmeta u zaboravu, ljubavi, strahove, nade, topline vidikâ, mistiku nekog dalekog dana, sentiment kojem se oprašta nevješt izraz. Stih može sažeti na kraljevski način kao u kruni drago kamenje taj prvotni malen, šaren i svijetao komadić zemlje gdje se pjesnik rodio i kamo se uporno vraća. Ne ćemo nikoga izdvajati iz ove škrinje od zlata, do fra Bonaventure Dude. On se našao u knjizi pjesmom„ Mjesečina “. To je čudesna suplika, ponizna molitva i po- traga za Bogom, otvoren duhovni lirski prostor prepun tajne semantike riječi BITI, bez suvišnih ukrasa, osoban i nadom ispunjen u vječnoj pasiji koja se provlači kroz disharmoniju svijeta i čini mu se da ga kao osobe čas ima, čas nema. A htio bi biti, i to samo kako Bog hoće.„ O ti koji / jesi biti mi daj! “ Upravo taj filozofijski i sakralni vapaj pečati ovu knjigu prstenom križa. Antologija obuhvaća 42 autora, poredanih po kronološkom životnom redu. Za- počinje s Franom Krstom Frankopanom, a završava stihovima Petre Štropin. Iza tekstova pjesnikâ slijedi pogovor Katice Ivanišević, kraći prikaz korištene literature i kazalo. U pogovoru autorica ističe da je nastojala uvrstiti sve pjesnike s podjed- nakim brojem pjesama, bez obzira na njihovu širu recepciju u književnosti i broj objavljenih zbirki poezije i ostalih knjiga. Stoga ovdje imamo, kaže, zastupljene i one pjesnike koji zasad nemaju objavljenu niti jednu vlastitu zbirku, već su njiho- vi radovi dostupni samo na stranicama brojnih časopisa i publikacija. Zastupljeni autori utkali su u svoja djela pojave i procese od glagoljaštva do današnjih dana. U pjesmama ima srednjovjekovnih izričaja, modernosti, ali i natruha nadrealizma i avangarde.