Nova Istra

567 Ivica MATIČEVIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Aspekt je brdskog, prirodnog okoliša, dakle ono što će postati krajobraz duha novog čuvara stare brdske karaule, u romanu bitno naglašen zbog simboličkog i smisaonog značenja o kojemu smo već ponešto rekli. Pa ipak, autor je pazio da se fenomen krajolika, prirodnih datosti i prirodnog ambijenta ne pretvori tek u neku vrstu dekorativne estetičke kategorije. Dakle, da priroda nužno zadrži aspekt čis- toće i nevinosti u onoj mjeri u kojoj će pomoći da se prema njoj odredi i da se s njom usporedi prirodnost i čistoća misli i osjećaja samog protagonista, da se toj i takvoj tvarnoj prirodi prilagodi i da pokuša živjeti s njezinim iskonskim pravilima, a ta su pravila ujedno i pravila „prirodne“ sfere ljudskosti (otvoreni razgovor sa sa- mim sobom, priznanje svojih i uočavanje tuđih pogrešaka, savladavanje mogućih upitnika u vezi s prošlim događajima, najčešće emotivnim, potraga i zaokruživanje vlastitoga identiteta...). Prirodi, brdskom krajoliku dozirano je pritom dodijeljen premaz začudnosti, tajanstvenosti, čak i fantastike, tj. na brdsku se floru i faunu donekle gleda kao na zagonetnu silu u kojoj obitavaju „strašna“ bića (blavori, div- lje svinje, guste šume i visoke trave). Autor je sljednik literarne i uopće umjetničke tradicije prema kojoj je prirodni ambijent generator semantičke i smisaone galva- nizacije, jer je krajolik jedan od najdugovječnijih protagonista – još od grčke epike, preko Cervantesova remek-djela, gotičkih romana, „fantasy“ žanrova pa do sasvim recentnih radova hrvatskih prozaista (E. Popovića, J. Mlakića, L. Bekavca). O filmu pak, zbog inherentne dimenzije živih slika, da i ne govorimo, napose o tome kako je, primjerice, australski film uspješno iskoristio fascinaciju prirodnim ambijentom, itd. Priroda je iskorištena strogo funkcionalno i pritom nije „onečišćena“, jer je brd- ski čuvar namjerno i „nemarno“ dopustio pitomom ambijentu da bitno utječe na njega i njegovu sposobnost prilagodbe novonastaloj situaciji, a to znači aspektima smirenosti i dozrelog analiziranja, čiji je supstrat, u specifičnoj kemijskoj i biološkoj dimenziji, prepoznao u stoljetnim brdskim sokovima: proces transformacije grad- skog intelektualnog čudaka u čudaka po sebi , zapravo normalnog ljudskog pojedinca koji je u stanju mirno, staloženo i odmjereno obavljati svoju zadaću u nepoznatom ambijentu bez svakodnevna pritiska mumificirane urbane društvene kaljuže. S njim se u Zagreb vraća i Ciba, kao konkretni živi produžetak primarnog brdskog ambi- jenta, kao sentimentalni trag jednom dosegnute harmonije. Strofična kompozicija lomi kratki roman kratkim rezovima, doznačujući poetski pristup proznoj konstrukciji. Pjesničkim se stilom, ali ne i ispraznim zanosom (i opet odmjerenost i disciplina, ekonomija iskaza!), odlikuju i opisi čuvarevih razmi- šljanja. Autor je primjeran stilist, pa uspjele mikrostrukture stila upečatljivo nagla- šavaju čuvarevu uzbudljivu misaonu dinamiku, njegov svjesni napor da vidljivi tvar- ni svijet, novu brdsku zbilju u samonametnutom izgnanstvu i pročišćenju, propusti kroz svoje Oko, analitički filtar: