Nova Istra

566 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Ivica MATIČEVIĆ jima omeđuje događaje od jednog ili nekoliko dana. Čini to bez suviška materijala, ekonomično se ograničavajući na prepričavanje tvarnog događaja (obilazak brdskih staza, susreti s turistima ili otočanima, susreti sa životinjama...), sve iz vizure glav- nog lika-pripovjedača, unutrašnjim glasom/analitičkim pogledom i misaono-emo- tivnim okom mladog čovjeka koji pokušava savladati nepoznati svijet otočkog kra- jolika kako bi se mogao, sada siguran u sebe i čvrsto usidren u vlastitim postupcima i razmišljanjima, uskoro vratiti u poznati svijet zagrebačkog zvjerinjaka. Događaji izvan lika i događaji u samome liku kao refleksija događaja koji su se dogodili sada ili nekada zaokružuju uvid u njegov misaoni i emocionalni habitus. Dalekozor ko- jim promatra okolinu čuvar-protagonist simbolički naziva Okom, ali to nije samo prozor u nečije prednje dvorište, na gradsku rivu ili u šumski gustiš. Oko otvara vrata u dalje i dublje. Nema ništa izvan lika što se nije ili neće razlučiti i razjasniti u njegovu unutrašnjem sitnozoru, a čitatelji su svjedoci izvjesnih mijena i stalnosti u njegovu misaonom kretanju. Odmjerenost i diskretna autorova pažnja u iskazivanju unutarnjeg svijeta brdskog „novog čovjeka“, s finim premazima misaono-poetskih linija, najveća su vrijednost ove proze. Dakako, s tim u vezi je i strogo kontrolirano uvođenje vanjskih događaja, da ih ne bude previše i da ne bi razbili unutarnju sferu, ali i da ih ne bude premalo, jer se nikako ne želi dobiti autistična monologizacija iskaza, prazna struja svijesti. Brdo kao utočište i luka spasenja jest duhovna katego- rija (barem to postaje za njezina novog stanovnika), ali je i stanište tvarnoga biljnog i životinjskog svijeta koje uz atmosferske promjene te izmjenu dana i noći čini mjesto razlike i stvara mogućnost da se na brdsku naturalnu akciju različito reagira, tj. da ona utječe ili ne utječe na organizam i psihu mladog posjetitelja. Zato autor svome junaku dodjeljuje i mali zadatak, kako bi bio fokusiran, kako bi elemente redovitih prirodnih brdskih događanja mogao sažeti oko svoje vanjske misije: paziti da neg- dje na brdu, oko malog otočkog mjesta dolje na obali, ne izbije požar. Posrijedi je zapravo zadatak bitno dodijeljen njegovoj unutrašnjosti, njegovu osjetilnom svijetu vlastitoga „ja“: sredi misli i svoje osjećaje, razgovaraj sa samim sobom i organiziraj ono vanjsko i unutarnje Oko, tako da nikada ne izbije požar, da opasnost primijetiš na vrijeme i da te nikada ne obuzme nesavladivi strah pred silama koja te mogu zapaliti do uništenja: nesigurnosti, nemogućnosti, nemira, tuge i očaja. Ako paziš i promatraš, to ti se nikada neće dogoditi, bit ćeš čovjek koji preživljuje zbilju i koji joj se može suprotstaviti. Ali moraš paziti, motriti svakodnevno, bez straha, biti mi- ran, znati što možeš, a što ne možeš, gdje je početak tvoje snage, a gdje je kraj tvoje dubine. Ne treba činiti previše, samo biti oprezan, postupno i odlučno razviti oko za promatranje udaljenih krajeva vlastitoga emotivnog i misaonog teritorija. Pozna- vanje sebe odvest će te do poznavanja drugih. No, uvijek treba krenuti od sebe, od spoznaje vlastitih vrijednosti i ograničenja. Brdo osame postaje brdo spoznaje.