Nova Istra

561 Ivan J. BOŠKOVIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI europskim kontekstom. Nakon što su u preporodnom razdoblju do tada dominant- ne talijanske utjecaje zamijenili oni germanskoga ili slavenskoga predznaka, ostva- reni su brojni i plodonosni utjecaji na razvoj književnosti, ali i općenito društvenog života, u čemu je uloga posrednika historijska. Uz prijevode iz slavenskih književ- nosti i „preuzimanja“, Brešić podsjeća i na utjecaje engleske, njemačke, francuske i talijanske književnosti, a osobito na utjecaje todobnih kritičarskih ideja na koje su se naši pisci/kritičari oslanjali. Poglavito će zagovaranje europske orijentacije doći u vrijeme moderne, znakovitije utoliko jer će dodiri biti izravniji i bez posredovanja njemačkoga ili drugih jezika. Uloga pojedinaca, npr. Vraza, Preradovića, Mažurani- ća, Šenoe, Kumičića, a posebno Matoša, koliko god poznata, čini se – a i Brešić to podastire – nije dovoljno naglašena. Spominjući najznačajnija prevoditeljska imena u 19. stoljeću, Brešić navodi Dimitrovića Kotoranina, Vežića, Buzolića, Budmanija i Dukata, potonjega apostrofirajući jednim od utemeljitelja hrvatske anglistike i kom- paratistike koja se počinje dinamičnije razvijati. Posljednje poglavlje Brešićeve knjige posvećeno je nakladništvu, knjižarstvu i či- tateljima. Uza Zagreb, kao središte tiskarstva i knjižarstva, znakovita je i naklad- ničko-knjižarska djelatnost u Osijeku, Zadru, Varaždinu, Karlovcu i dr. Zahvalju- jući nakladničkoj i knjižarskoj ulozi, neke su knjige i izdanja doživjela velike tiraže i mogu se nazvati bestselerima (Preradovićevi Prvenci , Smrt Smail-age ..., Freudenreic- hovi Graničari , Becićev roman Kletva nevjere , Harambašićeve Ružmarinke , Dragoši- ćeva Crna kraljica ...), a velikim brojem primjeraka mogu se pohvaliti i neka izdanja Matice hrvatske te Jurić Zagorka. Vodilo se računa i o ukusu publike i uređivanju knjiga, a sam broj tiskanih primjeraka zanimljiviji je od puke sociološke činjenice, podatan za uspoređivanje s današnjim stanjem u našoj industriji knjige. Podjednako su zanimljiva i Brešićeva zapažanja o profilu čitalačke publike, koju su sačinjavali „uglavnom intelektualci“ koji su i stvarali/stvorili hrvatski nacionalizam 19. st., a najvećim su „dijelom potekli iz obitelji seljaka, malih obrtnika i činovnika, rijetko plemića i aristokracije“. I dok se, zaključuje Brešić, za preporoda čitanje i pisanje smatralo patriotskom dužnošću, na razmeđu stoljeća i s pojavom moderne to je došlo u pitanje. U pravu je stoga kad apostrofira da se„preporodna matrica potrošila i da je prvo razdoblje novije hrvatske kulture i njezine književnosti završilo“. Na kraju, nakon što su p/opisane sve dionice hrvatske književnosti 19. stolje- ća – na što smo upozorili i u osvrtu – računajući dakako i na čitatelja izvan kruga onih kojima je knjiga prvotno namijenjena, Brešić donosi sažetak na hrvatskome i engleskome jeziku, obilan popis literature te kazalo pojmova i kazalo imena. To knjizi priskrbljuje dodatne atribucije i čini je znakovito većom od onih iskazanih u autorskom predgovoru, da „posluži studentima književne kroatistike“ kao „jedan od mogućih pristupa studiju novije hrvatske književnosti“. Štoviše, čini je nezaobila-